Par (Foto: Ekskluziva)
Nema veze što je odavno već i deka četvorogodišnjem Luki, što već „gazi“ sedmu deceniju i „troši“ penzionerske dane, jer, kako kaže, nikada nije kasno za ljubav i radost.
Kada ga sretnu na ulici, prijatelji, kolege, pa im Milan kaže šta ima novo, šokiraju se i uglavnom uzviknu – „Pa ti si lud“.
– Bilo je puno nevjernih Toma, onih koji su mi tvrdili da ne mogu da budem otac u ovim godinama – priča presrećni otac. – Ali, analize koje sam radio, potvrdile su mi da sam sposoban da napravim dijete. Ima ljudi koji su i u mladosti starci. Ja sam drugačiji, do prije dvije godine sam intenzivno ronio, bavim se sportom i mnogo volim život. Obišao sam planetu uzduž i poprijeko i prvi put sam se oženio u 43. godini, a pravu ljubav pronašao tek u 53. godini!
Kovačevići su, međutim, mogli da dobiju dijete i mnogo prije. Samo da su ljekari ranije utvrdili da Neda boluje od trombofilije. Nažalost, tek poslije decenije pokušavanja, četiri propale trudnoće, teških dana zbog gubitaka, mučne borbe da se ne odustane, Neda je po preporuci konačno došla do pravog ljekara i dijagnoze.
– U prvih 10 godina nijedan ljekar nije pronašao razloge gubitaka – priča Neda Vajdić Kovačević. – Samo su me volja mog supruga i naša velika ljubav, tjerali da pokušavam dalje i prebrodim jezive trenutke, poslije gubitaka beba. Konačno sam došla do doktorke Olivere Đatić Smiljković u GAK „Narodni front“, koja me je čim je čula moju priču poslala da uradim krvne pretrage za nalaz trombofilije. Zahvaljujući njoj, otkrivamo šta je problem – antifosfolipidni sindrom. Poslije toga, reumatolog dr Ljudmila Stojanović dala mi je pravu terapiju, uz pomoć koje sam uspjela da održim trudnoću i rodim Anđelu.
Čim je ostala u drugom stanju, uz redovnu terapiju, Neda je svakodnevno dobijala fraksiparin injekcije. U osmom mjesecu joj je pukao vodenjak i hitnim carskim rezom, rođena je zdrava djevojčica. Pošto je beba došla na svijet sa malom težinom, u inkubatoru će biti još nekoliko dana, kada će u svoj dom otići sa dovoljnom kilažom.
– Neda odlazi nekoliko puta dnevno da je doji – kaže Milan. – Zahvalni smo ljekarima koji su nam pomogli da ostvarimo najveći san. A parovima koji imaju slične probleme, poručujemo neka urade test na trombofiliju, za koju smo saznali da je veoma česta kod žena. Na sreću, mi smo dobili našu djevojčicu i jedva čekamo da je dovedemo kući. Tu je krevetac, sve smo pripremili
Dok priča, Milan ne može da sakrije sreću. Čini se da bi zaigrao dok nam govori o Anđeli, o svojoj supruzi i pokazuje fotografije iz porodilišta. Na zidu, konačno porodičnog stana, u Ulici Narodnog fronta, tik uz porodilište, gomila ikona i slika, koje Milan godinama sakuplja.
– Sada je moj unuk Luka dobio tetku – smije se srećni otac. – Iz prvog braka imam kćerku Jovanu. Imala je 18 kada mi je rekla da će da postane mama. Sjedili su ovdje na fotelji ispred mene, ona i njen tadašnji dečko. Klinci, gledaju me, gurkaju se i nikako da počnu. Na kraju mi rekoše da hoće da se vjenčaju i da ću biti deka. Podržao sam ih, pomogao. Jovana je i uz obaveze sa bebom uspjela da završi zubotehničku, prije dvije godine se i zaposlila u struci. Sretna je, a sada se ona najviše raduje zbog mene i Nede i što je dobila sestru.
MOLITVE SA HILANDARA
Tokom godina borbe da dobijemo dijete, velika mi je pomoć bio otac Teodisije sa Hilandara – priča Milan. – Odlasci tamo, mnogo su mi značili, kao i njegove molitve. Sutradan pošto se rodila Anđela, zazvonio mi je telefon. Bio sam toliko iznenađen kada se javio otac Teodisije i čestitao dolazak Anđele na svijet. Čudim se i danas kako je to tako brzo saznao!
novosti
