Saša Popović (Foto: Arhiva)
Popović je rođen u svešteničkoj porodici, a do svoje 45-te godine i definitivnog preseljenja u Beograd, živio je u porti Nikolajevske crkve u Novom Sadu.
– Moj deda i sva njegova braća bili su sveštenici u novosadskim crkvama. Imao sam divno, bezbrižno djetinjstvo. U velikoj crkvenoj kući živjela je naša i porodica mog strica. Pored nas je bila ugostiteljska škola koja je u porti imala sportsko igralište. Čim bih ustao, izlazio sam sa loptom na teren, žonglirao sam besomučno, po pet hiljada puta sam udarao loptu da ne padne na zemlju – rekao je Saša Popović u intervjuu za “Blic” i nastavio:
– Igrao sam fudbal u pionirima Vojvodine i moja životna želja je bila da budem fudbaler, kao Šeki, koji je bio vrhunski zabavljač na terenu sa njegovim fintama. Interesantno je da sam upisao gimnaziju, prvenstveno jer su moji roditelji željeli da je završim i da poslije budem pravnik, odnosno advokat. Išao sam u muzičku školu, koju nisam volio. Drugovi su me zezali:” Ej, gledaj ga, ide da svira harmoniku, a mi idemo u provod” – prisjetio se prvi čovjek “Grand” produkcije.
Saša je naglasio i da su ga zbog harmonike zavoljele djevojčice.
– U trećem razredu gimanizije okrenula se situacija i harmonika mi je dala nešto što do sada nisam osjetio: zbog nje su me zavoljele djevojčice, čak i one koje me nisu primjećivale ranije i kojima sam se neuspješno dugo nabacivao. Nijedna me nije primjećivala. Ma kakvi, vidjele me nisu prve dvije godine – naglasio je Popović i dodao:
– Zbog sviranja i pjevanja postao sam omiljen u društvu, a i profesori su tada opasno zavoljeli. Harmoniku sam držao ispod klupe jer sam poslije nastave u gimnaziji u istoj zgradi imao časove u muzičkoj školi. Čim se završi čas, drugari me tjeraju da sviram u to vrijeme najpopularnije pjesme koje je izvodio Miki Jevremović, Tozovac, Kvaka, Cune, “Pro arte”, “Indeksi”… Svi se okupe oko mene i uživaju, a ja se osjećam kao zvijezda – rekao je Saša Popović.
blic / telegraf
