Robert Kurbaša (Foto: Ekskluziva)
– Inače volim sport, a ovi morski su mi najdraži. Vaterpolo, plivanje, igranje frizbija u moru… Volim i nogomet, košarku. Sve sportove…. – objašnjava Robert. Opskrbljen navijačkim rekvizitima gledat će i sve nadolazeće utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva iako su naši ispali. Prati ih od kuće jer su prijenosi kasno. Odmah nakon utakmica odlazi na spavanje jer voli ustati rano.
– I sinčić Marko Ilija nosio je bodi na kockice, ali galama je rezervirana za susjede. Na rezultat utakmice s Brazilom nisam bio ljut. Ipak je to samo igra. Tekma s Kamerunom bila je odlična. Ipak smo, eto, ispali, no za mene je uspjeh što smo se uspjeli plasirati na svjetsko prvenstvo – kaže Kurbaša, koji je nedavno svoju igraonicu za djecu Kupid, koju vodi s kolegicom Doris Pinčić Rogoznica, preselio u veći trgovački centar.
S brakom su mi se prioriteti posve promijenili
– Nastojimo ne biti na državnim jaslama i stalno tražiti dotacije. Pokušavamo uskladiti naše glumačke i produkcijske ambicije u svijetu biznisa. Ušli smo u trgovačke centre, nudimo usluge široke potrošnje, a imat ćemo i pozornicu. Zašto ne bismo imali dječje predstave, pa i one ozbiljnije s manje likova namijenjene odraslima? Želimo se širiti jer ni Doris ni ja ne mislimo da bi poduzetništvo moglo ubiti glumačku karijeru. Najgluplje je čekati da te netko pozove, da nešto padne s neba – objašnjava glumac.
U novom, većem prostoru, osim čuvanja djece, glumci organiziraju proslave rođendana, pilates za mame i bebe te trudnice, a vode i dramski studio, što ih veseli. Ovo će ljeto diljem Jadrana gostovati s predstavom Mire Gavrana “Lutka”. U publici će zasigurno biti puno žena kojima je Kurbaša miljenik. No on na to odmahuje rukom.
– Ma kakav miljenik žena. Mene više vole bakice i djeca – objašnjava Robert. Ne skriva da ga je obitelj promijenila i da su zbog supruge Kristine i sina Marka Ilije njegovi prioriteti posve drugačiji.
– Sazrio sam. Danas rijetko tko može reći da je potpuno sazrio prije 25 godine. I ja sam nekako u tim godinama počeo misliti svojom glavom. Kristinu sam upoznao kad mi je bilo 35 godina. Do tada me život nije mazio. Imao sam svoje uspone i padove. A brak je sigurno kulminacija mene kao muškarca. Divan je osjećaj dobiti dijete, to je jedan poseban motiv koji te tjera da ideš dalje. I emotivno i egzistencijalno – objašnjava. O sinu jedincu priča s puno ljubavi, no ne skriva da bi volio da se sada tročlana obitelj i proširi.
– Jako bih volio da to bude djevojčica. I, ako se mene pita, čim prije tim bolje – sa smiješkom kaže Splićanin. Za sina Marka Iliju kaže kako je još premalen da bi bio razmažen, ali vjeruje da se dijete ni ne može razmaziti.
Moja Kristina ima taj dar da me zna utješiti u svakoj situaciji
– Treba se igrati s njim i pružiti mu što više ljubavi. Posebice prvih godina života. A to i radim. Žalosno je društvo u kojemu živimo jer dijete treba roditelja a ne korporacije koje troše roditeljsko vrijeme. Jasno, mora se živjeti od nečega, ali pristajati da budemo robovi, baš i nema smisla. Barem jedan roditelj mora biti uz dijete, a kod nas je to Kristina – govori glumac. Najvažnije što sina želi naučiti jest da kad odraste, kako se kaže, bude čovjek.
– Želim da moj sin bude samosvjestan, emotivan, da pruži ruku i pomogne drugome, ali i da se zna brinuti o sebi – govori. Zbog brige o sinu supruga Kristina nije bila ni na jednom showu “Zvijezde pjevaju”. Obećala mu je, prisjeća se Kurbaša, doći ako dođe do finala. I njoj su bili simpatični njegovi nastupi, bila mu je, dodaje, najveća potpora. Kada bih malo zaškripao u tonalitetu, nisam se osjećao najbolje. Pun pjevačkog samopouzdanja došao sam na javni nastup, a dogodio se gaf, a onda me Kristina doma smirivala. Ima taj dar da me utješi, da utješi svog supruga – prisjeća se Kurbaša. Do finala nije dogurao, ali se još jednom uvjerio koliko ga publika voli. Tih dana u Splitu gotovo da nije bilo čovjeka koji njemu i pjevačkoj partnerici Emiliji Kokić nije poslao barem jedan SMS.
Mnogi su, doznao je poslije, nagovarali prijatelje da zovu i glasaju baš za njih. Show mu, kaže, nije oduzeo vrijeme za glumačke obveze jer se poslije završetka snimanja “Ruže vjetrova” namjerno izolirao. Centar njegove pažnje prvo je bilo vjenčanje s Kristinom lani u veljači, a potom i rođenje sina.
“Kao slobodni umjetnik zarađujem dovoljno za obitelj”
Kako je već u klapi Sveti Florijan 2013. godine pjevao u revijalnom programu Splitskog festivala, prihvatio je poziv i ušao u show. Trebalo mu je, priznaje, i da se nakon male glumačke stanke eksponira. Ne skriva koliko mu laska popularnost koju je stekao svojim radom.
– To je izuzetno draga povratna informacija jer moj posao jest karijerni, a karijeru određuje publika, narod. Ako sam im drag, vjerojatno ću biti drag i ljudima koji zarađuju od nas glumaca. A to su sve preduvjeti za nove poslove – kaže.
Glumac do danas nije požalio što je 2008. dao otkaz u splitskom HNK i postao slobodni umjetnik. Kaže da mu je draže zaraditi jednu kunu vlastitim rukama nego deset, a da pritom izgubi sebe.
– Nisam želio biti vezan uz instituciju i plesati kako oni naređuju. Za sada mi ide. Dovoljno zarađujem za svoju obitelj. Ali ja ni ne tražim puno, dovoljno je da se ne moram baš boriti za svaku kunu. Bilo je puno perioda kad sam krpao kraj s krajem, ali uvijek bi se pojavio neki novi posao – priznaje Robert. Novi posao mu se navodno i sada smiješi, no Kurbaša o novoj seriji, u kojoj je, šuška se, dobio glavnu ulogu, još ne želi razgovarati. Veliki je pobornik audicija, smatra da su one poštene i da na površinu izbace kvalitetu. Ima status uglednoga glumca i u poziciji je redateljima reći koju ulogu želi igrati, no ipak, ističe, to ne voli raditi.
– Ispod časti mi je. Mislim da bi redatelji, ako im je u interesu vlastiti projekt, trebali pokucati meni na vrata. Kao i ostalim glumcima koje žele u svom projektu. Kao individualac mogu raditi skromnije projekte, a to i radim. Još uvijek igram svoju monodramu ‘Ispit savjesti’ – kaže Robert. No o vlastitom kazalištu još ne razmišlja jer je za to potrebno mnogo novca.
“Da sam vani radio kao ovdje, bio bih materijalno osiguran”
– Da sam u Njemačkoj vodio loto, snimio tolike sapunice, materijalno bih bio puno potkovaniji pa bi možda i bilo prostora da se upustim u takvo što. U Hrvatskoj je to nemoguće – kaže Robert, koji će ovo ljeto provesti dijelom radno, dijelom odmarajući se sa svojim sinčićem i suprugom.
24sata.hr
