Emir Spahić (Foto: Arhiva)
Adem Đipa i Fuad Kečo, dvojica ekonoma naše nogometne selekcije, nerazdvojan su tandem od 1996. godine, kada je Bosna i Hercegovina igrala prvu kvalifikacijsku utakmicu, protiv Grčke u Kalamati.
U posljednje vrijeme uz njih je i Admir Zaimović, koji će u Brazil putovati kao ispomoć.
Ne spavaju noćima
S Đipom i Kečom razgovarali smo o manje poznatim detaljima pred put u SAD na odigravanje prijateljskih utakmica protiv Obale Slonovače i Meksika. Kako se priprema jedan meč? Koliko će opreme nositi u Brazil? Kakvi su privatno naši “Zmajevi”, Safet Sušić…
– Uz reprezentaciju smo od samog početka i ovo je najbolja generacija koju je BiH imala. Svi se uzajamno poštujemo. Svi dišemo kao jedan. Svi poštuju selektora Safeta Sušića, a znate kakav je njegov karakter, zar se on može s nekim posvađati – kaže Đipa za Dnevni Avaz.
Reprezentacija BiH je plasmanom na Svjetsko prvenstvo postala svjetski hit, samim tim olakšan je posao Đipi i Keči, koji se uz osmijeh prisjećaju reprezentativnih početaka davne 1996. godine.
– Sjećam se situacije kada smo igrali u dresovima “Reusch”. Nismo imali kompletnu opremu, majice, jakne. Prilikom jedne utakmice delegat me je zovnuo i rekao mi da rezervni igrači moraju imati jakne “Reusch”. Nisam znao šta da radim, pozvao sam ih u svlačionicu i dao im bijele majice na kojima ništa nije pisalo. Iako je bio minus napolju, morali su 90 minuta sjediti na klupi u kratkim rukavima – kaže Đipa.
Obojica kažu da nikada neće zaboraviti anegdotu s loptama.
– Pravila FIFA-e su jasna, prije svake utakmice moramo imati 52 lopte, od čega 24 nove, po 12 za domaće i gostujuće igrače. Našao sam neko specijalno ulje i prije utakmice glancao lopte, a delegat me nikad nije provalio – kaže Đipa.
Za svako okupljanje Kečo i Đipa se pripremaju danima, često ne spavaju noćima i komuniciraju čitavu noć da ne bi nešto zaboravili.
– Za utakmice širom Evrope koristimo naš čuveni kombi, kojim smo obišli skoro sve zemlje. Odemo nekoliko dan prije reprezentativaca i stručnog štaba i ponesemo opremu. Kakvo god da je vrijeme, nosimo kompletnu opremu, od dresa kratkog rukava do zimske jakne i kape. Kada igrači stignu, u hotelskoj sobi čeka ih sve složeno i spremljeno po veličinama. U svako doba noći znamo koji broj gaća nosi Edin Džeko, veličinu štucni Asmira Begovića, broj podmajice Seada Kolašinca – kazao je Đipa.
Otkrili su i nekoliko detalja o opremi koju nose bh. reprezentativci.
– Sead je velik kao trafika, nosi XL. Imamo malih problema sa Zvjezdanom Misimovićem, jer nosi raspar. Dres mu je veličine L, ali zbog konstitucije donjeg dijela tijela, nosi šorc XL. Ipak, Misimović je strašan momak i profesionalac, samo obuče dres i odmah želi na teren. Sejad Salihović želi stalno igrati u dresu kratkih rukava, kakvo god da je vrijeme napolju – dodaje Kečo, koji, zajedno s Đipom, prati sve naše selekcije, od kadeta do seniora, kako u muškoj, tako i u ženskoj konkurenciji.
Koliko opreme ovaj dvojac planira nositi u Brazil na historijsko Svjetsko prvenstvo i hoće li biti drugačije pripreme u odnosu na kvalifikacijske utakmice?
Pomoli se Bogu
– U Brazil nosimo više od tone opreme. Samo lijekova ima skoro 200 kilograma. Priprema utakmice sastoji se od četiri dijela – treninga, zagrijavanja, himne i utakmice. Za sve to potrebna je čista oprema odgovarajuće veličine. Tokom utakmice igrači promijene po dva dresa, a nekada i tri, kao što je bio slučaj protiv Alžira i Luksemburga. Planiramo igrati u finalu, stoga u Brazil nosimo opremu za sedam utakmica – zaključio je Kečo, dodavši da slaganju dresova u svlačionici prije svake utakmice pristupa sa mnogo pažnje i ljubavi te da se nad svakim pomoli i zamoli Boga za uspjeh.
Spasio Spahiću život
Upitali smo Keču postoji li neki moment s reprezentativnih utakmica koji će pamtiti čitav život.
– Boli me što mediji imaju negativno mišljenje o Emiru Spahiću, velikom patrioti i čovjeku. On doslovno život ostavlja za reprezentaciju. Nikada neću zaboraviti kada smo igrali protiv Belgije u kvalifikacijama. Dobio je jedan udarac u nogu zbog kojeg je morao izaći iz igre. Otišao je u svlačionicu pod tuš, ali se nije vraćao. Otišao sam do svlačionice i imao šta vidjeti. Ležao je bez svijesti na ledenim pločicama ispod tuša. Počeo sam plakati i zovnuo doktora, koji mu je izvukao jezik i spasio mu život. Kada je došao sebi, imao je samo jednu želju, da igra revanš u Zenici – kazao je Kečo.
dnevni avaz
