Hurem (Foto: Arhiva)
Ja sam Hurem. Večito različita. Voljena i omražena. Ona koja stvara i razara. Ona koja daje život i uzima ga. A sama sam od ropstva uspjela da se popnem do vrha svijeta. Prošla sam kroz vatre i led. Ja sam ona koja je spaljivala i koja je gasila. Ja sam duh svih žena. Cijelo moje postojanje je sakriveno unutar moje ljubavi. Ja sam Hurem. Smrt zove moje ime. Osvrćem se i gledam iza sebe. Samo sam u ovoj ljubavi našla smisao svog života – ovim monologom popularna Hurem predosjeća da se njen kraj bliži i da je vrijeme za vječni počinak.
Njen voljeni sultan pati kao da sam umire. Sjeća se dana kada mu je prvi put pala u naručje, a onda Hurem definitivno napušta ovaj svijet.
Publika je veoma teško podnijela Huremin kraj uprkos svim njenim zlodjelima, pa se u Turkoj plakalo kao nedavno poslije smrti omiljenog princa Mustafe kojeg je pogubio sam sultan.
Mnogi su ocijenili glumu Halita Ergenča u tim scenama kao besprijekornu jer je izgledao kao da se zaista oprašta prvo do sina, a sada i od voljene supruge.
dnevno.rs
