Ne postoji dužina suknje koja kaže “Siluj me”
Ministar turizma u Indiji, Maheš Šarma, nedavno je izdao upozorenje turistkinjama koje dolaze da zbog svoje bezbjednosti i sigurnosti ne nose suknje. Njegovo upozorenje nije nimalo čudno, s obzirom na to da se u ovoj zemlji i dalje okrivljuju žene…
Ministar turizma u Indiji, Maheš Šarma, nedavno je izdao upozorenje turistkinjama koje dolaze da zbog svoje bezbjednosti i sigurnosti ne nose suknje. Njegovo upozorenje nije nimalo čudno, s obzirom na to da se u ovoj zemlji i dalje okrivljuju žene za silovanja. Vrlo jednostavno, ako nosite suknju usred noći, to indirektno znači da želite seks. Uprkos brojnim istraživanjima(koja su apsurdno sprovedena) koja pokazuju da odjeća ne igra ulogu u tome hoće li vas neko silovati ili ne, smatra se jednostavno da ste krive, ako ste u suknji, zato nemojte biti.
Vrlo jednostavno, ako nosite suknju usred noći, to indirektno znači da želite seks.
Međutim, ova nebuloza nije samo slučaj Indije. Sudije, državni službenici, čak i tužioci iz Kanade, Egipta i Italije slažu se u jednom. Odjeća žrtve je važnija od samog napada. Kako bi objasnili da se radi o mitu, a ne istini, poredimo nivo sigurnosti žena u Hong Kongu sa onima iz Nju Delhija. Živjela sam u Nju Delhiju šest godina, a preselila u Hong Kong 2013. godine. Ova promjena je bila ogromna za mene iz mnogo razloga, počevši od toga kako se žene slobodno oblače u Hong Kongu. Od potpuno pokrivenih žena do otkrivenih ruku, nogu, majica na bretele.
Automatski sam se zapitala: “Dragi Bože, nosi li ona to stvarno na posao?” Onda sam počela pratiti modnu scenu i shvatila, to je sasvim ok. Žene u Hong Kongu nose šta god one požele, putuju javnim prevozom, izlaze naveče i sasvim se prikladno ponašaju. Nisam stekla dojam da ih muškarci zbog toga zovu “lakima” ili promiskuitetnima. Nisam čak pomislila ni da je njihovo oblačenje provokativno.
Sudije, državni službenici, čak i tužioci iz Kanade, Egipta i Italije slažu se u jednom. Odjeća žrtve je važnija od samog napada.
Još važnije, žene ovdje nisu ni napadnute u velikom broju za razliku od Nju Delhija, gdje uprkos drugačijoj odjeći taj broj raste. Ne postoji objašnjenje za to. Složićete se da postoji razlika u broju stanovnika, u Nju Delhiju 18.6 miliona, što je duplo više od Hong Konga u kojem živi 7.2 miliona stanovnika. Ali to ne treba da znači da stopa rasta nasilja nad ženama u Nju Delhiju treba biti tako visoka, zbog njihovog oblačenja.
Koliko puta ćete čuti komentare tipa: “Sama je tražila”, “Šta radi u ta doba vani?” i mnoge od nas koji će suditi o tome kad ko i gdje treba da bude. Sama na ulici, sama u kafiću, sama, a žena. Užasno, to treba silovati, je li tako? Ono što zaista predstavlja problem jeste podržavanje ovakvih stereotipnih stavova, kako u medijima, tako i u svakodnevnom okruženju.
U konačnici zašto svi dodjeljuju sebi zvanje osobe koja je u stanju da procijeni, odredi i okarakteriše ženu koja tu suknju nosi? Ne postoji suknja koja govori “siluj me”, a postoji milion glava koje će to htjeti i misliti, makar vi bile u hlačama i kaputima. Zato zaista razmislite o tome kome i kako lijepite te etikete i govorite o tome kako je “ona to tražila”, jer žrtva to definitivno nije.
Priredila Sara Velaga
lolamagazin.com
