Zapravo su autobusi i tramvaji ovdje savršena metafora života – sve se svodi na brobu za opstanak, a određene jedinke ne prezaju ni od čega da bi sačuvale sebe. Makar to značilo i da te izguraju iz autobusa u kom si bio prije njih, samo da bi ušli, prenosi “Blic“.
Naravno, nekada se sretnu i zanimljivi, prijatni ljudi željni da vam pomognu, ali nekad u prevelikoj želji – jednostavnu pretjeraju! Bila sam nedavno žrtva takvog događaja, u kom me je jedan muškarac osramotio za vijek vjekova, premda najvjerovatnije iz dobre namjere.
Ali, kako bješe ona poslovica – put do pakla popločan je dobrim namjerama. Pa, bila sam svjedok toga – jedan fin gest odveo me je pravo u deveti krug pakla, to jeste u sramotu razmjera “Zemljo, otvori se”.
Dakle, išla sam uobičajenom linijom, vraćajući se kući sa posla, i iz razmišljanja ko zna o čemu u krcatom tramvaju, prenuo me je dodir čovjeka, koji me je ubadao prstom po ramenu uz pitanje: “Gospođo, hoćete li da sjednete?”
Začudila sam se, jer sam u srednjim 20-im i nema razloga da im iko ustaje, te sam mu kratko odgovorila “Ne”. Ipak, on je nastavio da insistira da sjednem, a ja sam nastavila da insistiram da ne sjednem. To je potrajalo više od minute, a onda je on veoma glasno upitao: “Pa zašto ne želite da sjednete?”.
ida
Odgovorila sam: “Pa, zašto bih željela da sjednem?”, na šta mi je on uzvratio, opet vrlo glasno: “Zato što ste u DRUGOM STANJU!”
Kako ja nisam trudna, šokirala sam se i mucajući izustila da nisam u drugom stanu, nakon čega jer moj i njegov razgovor utihnuo, a ja izletjela iz tramvaja na prvoj stanici, kako bih se spasila sramote koju sam tada osjetila i pogleda stotinjak ljudi koji su zurili u mene, odmjeravajući me.
Prvo mene, pa moj stomak, ne bi li utvrdili činjenično stanje stvari… A činjenično stanje stvari je da nisam trudna, čak ni nemam značajan višak kilograma, ali eto – neko je riješio da moj stomačić deklariše kao trudnički i pošteno me izblamira!