Jednom davno, jedna je mlada djevojka, sva u suzama, pokucala na vrata jednog starog mudraca i ispričala mu svoju priču.
“Ne znam kako ću nastaviti sa svojim životom …” – rekla je drhtavim glasom. “Cijelog mog života, odnosila sam se prema ljudima onako kako sam htjela da se oni odnose prema meni. Bila sam poštena i iskrena … Otvorila sam svoje srce drugima, sve sam ih pozvala unutar njega…
Svaki put kad sam mogla, pokušala sam da činim dobro svima, nisam očekivala ništa zauzvrat, pomagala sam sa svim s čim sam mogla. Uistinu sam činila sve što sam mogla, a zauzvrat sam bila povrjeđena i ismijana. Svi su me ismijavali. Povrjedili su me do kosti … uvrijedili su me … Jednostavno sam umorna … Molim vas, recite mi, šta mogu da učinim?”
Mudrac je strpljivo slušao, a zatim savjetovao devojku:
– “Skini odjeću i izađi na ulicu potpuno gola” – mirno je rekao starac.
– “Izvini, ali ti si vjerovatno lud ili se šališ! Ako to učinim, mogu očekivati svašta od prolaznika … Svi će se smijati, biće to mučenje… “
Mudrac je iznenada ustao, otvorio vrata i stavio ogledalo na sto.
– “Stidiš se da izađeš gola na ulicu, ali iz nekog razloga nije te bilo sramota da ogoliš svoju dušu pred svijetom. Držiš je otvorenom, kao ova vrata. Puštaš sve unutra. Tvoja duša je ogledalo, zato možeš da vidiš svoj odraz u drugim ljudima.
Njihove su duše zle i griješne, baš kao i ružna slika koju vide kada gledaju tvoju čistu dušu. Nemaju snage niti hrabrosti da priznaju da si bolja od njih i da oni treba da se promjene.“
– “Šta da uradim? Kako mogu da promenim tu situaciju u kojoj se nalazim, kada ništa, zapravo, ne zavisi od mene?”, upita lijepa djevojka.
– “Pođi sa mnom, imam nešto da ti pokažem … Pogledaj, ovo je moj vrt. Već godinama ga zalivam i vodim brigu o ovim predivnim cvjetovima. Da ti kažem istinu, nikada nisam prisustvovao nijednom cvjetanju pupoljaka. Sve što vidim su ti čudesni procvjetani cvjetovi i njihova zadivljujuća ljepota i miris.”
.
“Drago dijete, uči od prirode. Pogledaj ove predivne cvjetove i radi ono što oni čine – pažljivo otvori srce ljudima, da niko to ne primjeti. Otvori dušu dobrim ljudima. Odmakni se od onih koji čupaju tvoje latice, bacaju ih na zemlju i gaze po njima, piše atma.
Korov ti nije ni do kolena, stoga nemoj da pokušavaš da mu pomogneš. Sve što će ikada videti u tebi je samo njihov odraz.”
