Istraživački tim, na čelu s psihologom Ralphom Herwigom, analizovao je anketu u kojoj je početkom 90-tih godina prošlog vijeka učestvovalo 500 starijih osoba, a učesnici su praćeni i tokom naredne dvije decenije, prenosi “Anadolu Agency”.
Polovina djedova i baka koji su povremeno brinuli o unucima živjelo je deset godina nakon prvog razgovora, a oni koji to nisu činili i oni koji nisu imali unučad umrli su u periodu od pet godina od anketnog razgovora.
Herwig je pojasnio da bi bilo pogrešno zaključiti da više brige o unucima daje duži život.
Rezultati ranijih istraživanja pokazala su da je cjelodnevno čuvanje unučića stresan i težak zadatak za djedove i bake i da to može imati i negative posljedice po njihovo zdravlje.
“Potrebno je pronaći zlatnu sredinu”, poručio je Hertwig i dodao da bi svaka osoba trebala slušati unutarnji glas svog tijela.
Erhard Hackler, direktor njemačke Nacionalnog udruženja starijih osoba (DSL) je kazao da ga povremena briga o unucima održava mentalno i fizički zdravijim, prenosi Njemačka novinska agencija (DPA).
“Jednostavno sudjelujte u svemu, bez obzira na to je li riječ o društvenoj igri ili odlasku na bazen. Jer, bez unuka to vjerojatno ne biste činili”, kazao je Hackler i dodao da to ne znači da djedovi i bake trebaju preuzeti 24-satnu brigu o unucima.
“Za dobar i kvalitetan život najvažnije je osjećati se potrebnim”, mišljenje je Christopha Englerta, naučnika s njemačkog Leibniz instituta za starenje.
