Mnogi konobari u njegovom restoranu dali su otkaz kada je on promijenio posao da bi ga pratili od restorana do restorana. Zašto? Jerry je znao motivirati ljude. Ako je neko od kolega imao loš dan, Jerry je uvijek bio tu da ga ohrabri i da mu ukaže na pozitivne strane čitave situacije. Uočivši to, postao sam znatiželjan. Jednoga dana otišao sam do Jerrya i pitao ga:
“Ne shvaćam! Niko ne može biti pozitivan čitav dan. Kako ti to uspijeva?”
Jerry mi je odgovorio: “Svakog jutra se probudim i kažem sam sebi, danas imam dva izbora: Loše ili dobro raspoloženje. Uvijek izaberem dobro raspoloženje. Svaki put kada se dogodi nešto loše mogu izabrati biti žrtva ili učiti iz toga. Ja uvijek odaberem učenje. Kada mi neko dođe i počne se žaliti, mogu prihvatiti njegovu žalbu ili mogu istaknuti pozitivnu stranu života. Uvijek izaberem pozitivnu stranu života.”
“Ali to nije uvijek tako lako,” rekao sam mu.
“Da, lako je,” rekao mi je Jerry. “Sve u životu se vrti oko izbora. Kad rješavaš raznorazne gluposti sve je to pitanje izbora. Biraš kako ćeš reagovati na situacije. Biraš kako će drugi uticati na tvoje raspoloženje. Biraš dobro ili loše raspoloženje. Tvoj izbor je kako ćeš proživjeti svoj život.”
Par godina kasnije, čuo sam da je Jerry slučajno učinio nešto što u njegovom poslu nikako nije dozvoljeno činiti. Ostavio je otvorena zadnja vrata restorana. U restoran su upala tri naoružana muškarca. Dok je Jerry pokušavao otvoriti sef, tresući se od straha, nikako nije uspijevao pogoditi pravu kombinaciju. Jedan od pljačkaša se uspaničio i pucao je u Jerryja. Srećom, Jerryja su brzo pronašli i prevežen je u bolnicu. Poslije duge i teške operacije i intenzivne njege, Jerry se oporavio. Vidio sam ga šest mjeseci nakon ranjavanja, prenosi “Savjetnik uspjeha“.
Kada sam ga pitao kako je, odgovorio je: “Da sam bolje ne bi valjalo. Želiš li vidjeti ožiljke?”
Odbio sam, ali sam ga pitao o čemu je razmišljao za vrijeme pljačke.
“Prvo što mi je proletjelo kroz glavu bilo je da sam trebao zaključati zadnja vrata. Kada su me pogodili, dok sam ležao na podu, sjetio sam se da imam dva izbora – živjeti ili umrijeti. Odlučio sam živjeti.”
“Zar te nije bilo strah?”, upitao sam ga.
Nastavio je: “Bolničari su bili odlični. Stalno su mi govorili da će sve biti u redu. Ali kada su me unijeli u kola i kad sam im vidio izraze na licima, uplašio sam se. Čitao sam im u očima: ‘On je mrtav’. Znao sam da je vrijeme za akciju.”
“Što su oni uradili?” pitao sam.
“Vidiš, tamo je bila jedna krupna medicinska sestra koja me stalno nešto pitala kako bih ostao pri svijesti. Pitala me jesam li na nešto alergičan. “Da, na metke”, bio je moj odgovor. Dok su se smijali rekao sam im: “Biram život. Molim vas, tretirajte me kao da sam živ – ne mrtav.'”
Jerry je preživeo zahvaljujući dobrim doktorima, ali i zbog svog zadivljujućeg stava.
Od njega sam naučio da svakog dana imaš izbor: “Uživati u životu ili ga mrziti.”
Jedina stvar koja je samo tvoja – koju niko osim tebe ne može kontrolisati – je tvoj stav.
