Vrištao sam, dozivao upomoć, a niko se nije odazivao… Dijete je bilo ispod auta, a ja nisam mogao sam da ga podignem. Zgrabio sam sanke, gurnuo ih ispod kola, a one su se polomile, dohvatio letvu, pa trupac. Plakao sam dok sam ga izvlačio… Molio sam se da preživi. Držao sam ga na rukama, davao mu vještačko disanje i masirao srce, ali je sve bilo uzalud. Ta slika će me pratiti dok sam živ – ovako, jedva čujnim glasom će Ivica Đokić (39), ispod čijeg auta je u četvrtak smrtno stradao sedmogodišnji Jovan Savić kada je sankama uletio pod točkove. Mališan se sa drugaricom iz škole spuštao zamrznutim puteljkom koji od njegove kuće vodi na prometnu saobraćajnicu Radikinski put. Oko 12.35 svojim ‘Ford mondeom’ ulicom je prolazio Đokić. S njim je bila i četrnaestogodišnja kćerka koju je vozio u školu.
– Kretao sam se polako jer je na putu bilo snijega, kada sam se popeo na uzbrdicu, skoro sam zastao. Odjednom sam vidio djecu kako se kao metak zalijeću ka meni. Pritisnuo sam kočnicu i skrenuo skroz udesno, ali je dječak uletio ispod kola. Koliko sam uspio da vidim trenutak ranije, noge su mu bile ispružene, bio je oslonjen na naslon na zadnjoj strani sanki i skliznuo je direktno pod auto – opisuje tragediju očajni čovjek, i nastavlja:
Jovan Savić – Kurir
– Djevojčica koja je bila s njim zakočila je nogama. Pala je na zemlju, ali je odmah ustala, pa sam shvatio da je nepovrijeđena. Izašao sam iz kola i krenuo da izvlačim mališana, a kćerki sam odmah bacio telefon i kazao joj da zove Hitnu pomoć. Dotrčala su još dvojica ljudi, i oni su ih zvali. Držao sam dijete dok ljekari nisu došli. Kad su mi kazali da je mrtav, da je slomio vrat, samo sam ponavljao: ‘Kako, kako’, dok je moja kćerka vrištala.
Ustanovljeno je da nema njegove krivice za nesreću.
– Dva puta sam davao krv da bi provjerili alkoholisanost, nisam imao šta da krijem, nikada ne pijem. Tehnički pregled je pokazao da je auto bio u besprijekornom stanju, ali slaba mi je utjeha sve to. Nisam nikako mogao da izbjegnem dijete, možda je to bilo neminovno, možda je moralo da se desi, ali zašto baš meni, zašto da ga ja nosim na duši – očajava 39-godišnjak.
Ivičin otac Božidar navodi da su dvije kuće zavijene u crno:
– Sin neprestano plače, a meni je slika tog djeteta stalno pred očima. Živimo u istom naselju, sretaćemo se, bez obzira na to što moj sin nije kriv, biće mi strašno da vidim Jovanovu porodicu…
Djevojčica koja je bila s Jovanom u trenutku nesreće doživjela je veliku traumu. Njen otac Nenad Cvetković navodi da dijete ne može da se smiri nakon što joj je drug poginuo pred očima.
– Prvo su se sankali tu ispred naše kuće. Međutim, pošto snijeg nije bio dovoljno ugažen, sanke im nisu brzo išle, pa su otišli do njegove kuće. I eto… – priča Cvetković, i dodaje da je njegova kćerkica preživjela jer je u posljednjem trenutku zakočila:
– Ona je vidjela auto i zabila noge u snijeg tako da je uspjela da se zaustavi. Prestravljena je, moraću da potražim stručnu pomoć za nju, prenosi “Kurir“.
