Referendum je održan 29. februara i 1. marta, a izjasnilo se 2.073.568, odnosno 63,6 posto. Od izašlih na referendum njih 99,7 posto je glasalo “za”, a protiv je bilo 0,3 posto.
Pitanje na referendumu glasilo je: “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“
Održavanje referenduma za nezavisnost preporučila je Arbitražna komisija međunarodne konferencije o Jugoslaviji. Na osnovu rezultata referenduma Evropska zajednica je 6. aprila priznala BiH kao nezavisnu državu, a dan kasnije to su učinile i Sjedinjene Američke Države. Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Ujedinjenih naroda.
Mnogi bosanskohercegovački Srbi su, slijedeći instrukcije političkog vrha, prije svega SDS-a, bojkotovali referendum. Kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim gradovima, što je bio uvod u agresiju na BiH, piše Fena.
Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. mart proglašava kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine potpisao je tadašnji predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović 6. marta 1995. godine, neposredno nakon okončanja krvave agresije i tačno tri godine nakon što je Republička izborna komisija potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa Bosne i Hercegovine.
Dvije i po decenije nakon referenduma, u zemlji u kojoj su samo tri naroda konstitutivna, a Ostali od evropskih sudova moraju tražiti prava, od dva Dejtonom utvrđena entiteta, samo jedan obilježava Dan nezavisnosti – Federacija BiH.
