Prostitucija (foto: zagrebonline)
– Imam samo sedam razreda osnovne škole. Šta mogu s tim? Samo čistiti, jer i za trgovca i konobara treba neka srednja škola. A ja je nemam. Nisam stala na štraftu i tražila pare kao neke koje znam ili uz put da bih nekog oralno zadovoljila za 20 maraka. Dvije takve ordiniraju na putu prema Banjoj Luci. Svako traži način da preživi, pa i ja. Nije mi lako s tim starcima, jer mi srce vene za mladim ljubavnikom, ali kad nemaš izbora, dobro je i to – priča Mira A., kako je citira Dnevni avaz.
– Ne plašim se spolnih bolesti, jer spavam sa starijim muškarcima. Ne mogu mi oni to prenijeti. Kod nekih mlađih kod kojih odem, na preporuku, koristim zaštitu. Ako može biti sa mnom, može i s nekom drugom, pa se zato i čuvam – kaže Mira.
– Ne plašim se spolnih bolesti, jer spavam sa starijim muškarcima. Ne mogu mi oni to prenijeti. Kod nekih mlađih kod kojih odem, na preporuku, koristim zaštitu. Ako može biti sa mnom, može i s nekom drugom, pa se zato i čuvam – kaže Mira.
List piše da ma listi trenutno ima tri stalna starija klijenta, dva iz Kozarca, jednog iz Prijedora, a ostali su oni koje “obrađuje” na preporuku. Najmlađi od stalnih mušterija ima 79 godina. Kod klijenata odlazi uglavnom po pozivu. I nikad sama. Kaže da ona ne određuje ni cijenu, već zadovoljni penzioneri koji “daju koliko mogu”. Nerijetko to bude i 50 KM po obavljenom poslu.
– Samo karta do Kozarca me košta pet maraka. Pa ti vidi računicu! Dvojica žive sami u kućama i tu nema problema. Dok ovaj iz Prijedora ima ženu, pa obično odemo negdje autom, malo prošetamo do neke šumice… Kako godine odmiču, sve mi je teže biti s njima. Kao djeca su, stalno bi da se maze, traže da ostanem malo duže, ljubili bi se, gledali me golu… A mene je strah da mi ne umru ispod mene. Čula sam da se i to dešava. Zato sam im otvoreno rekla: “Nikakve tablete ne dolaze u obzir, posebno ne „vijagra”. Neću da ih nosim na duši. Mada znam i neke koji su pili „vijagru“, pa mi opet ništa nisu mogli. Ni tablete im ne pomažu – govori Mira.
Dok pruža seksualne usluge starcima, mašta o 15 godina mlađem ljubavniku. S njim bi htjela i dijete jer je svjesna da „njeni vozovi prolaze”. Dijete bi, kako tvrdi, sama odgajala, jer žudi za tim da postane majka i da se jednom konačno skrasi.
– Sve ovo na kraju dosadi. Ako Bog da pa ostanem trudna s tim mojim mlađim, odmah bih rodila. Zato i pokušavam da nađem nekog muškarca, bolje stojećeg penzionera, najbolje bi bilo da živi negdje u inostranstvu, koji bi me prihvatio i pomogao mi u životu. Ako u međuvremenu dođe dijete, tim bolje jer, ako voli mene, voljet će i ono što ja volim. Dobro bih ga pazila, ali mu ne bih rekla šta sam radila u životu, možda ne bi razumio – priča Mira A. i dodaje da je bila najsretnija kada je imala 20-ak godina, kada je tamo negdje u jednom selu u trošnoj kući živjela s bakom. I kada ni sanjala nije šta će sve morati raditi u životu da bi preživjela.
dnevni avaz
