Milan je na početku svoje karijere pričao o ovome, za njega bolnom periodu i tada je izjavio kako sumnja u zvaničnu verziju da mu je otac poginuo u zatvoru.
– Imao sam samo pet mjeseci kada je moj otac otišao u zatvor. Zato ga se i ne sjećam, ali kroz glavu mi prolaze slike iz posjeta. Nikada nisam imao osjećaj da imam tatu, već nekog teču koga sam povremeno viđao. Moj otac je zbog nekog duga ubio izvijesnog čovjeka s kojim je radio u pekari. Poslije pet i po godina saopštili su nam da je pao sa skele i poginuo, ali ne vjerujem u to. Mislim da se radi o krvnoj osveti – rekao je Stanković.
– Ne znam kakav bih bio da sam rastao uz oca, ali oduvijek sam se osjećao inferiorno. Kada bih u društvu rekao da nemam tatu, izazvao bih sažaljenje. Kao da sam ja kriv što je to tako. Najteže su mi pala pisma koja je slao iz zatvora. Jednom sam ih slučajno našao i bio sam potpuno izgubljen. Znao sam da ga ne mogu vratiti. Osjetio sam koliko mu je svako pismo drugačije, u nekim se prepoznavao očaj, ponekad optimizam. Mama me je, uprkos svemu, izdržavala i borila se za mene i sestru. Radila je u trafici, peglala, čistila po kućama. Često je pozajmljivala novac – izjavio je Stanković prije deset godina za medije.
(Kurir)
