Štoviše, studija je pokazala kako aktivni ljudi tjelovježbu koriste kako bi stimulirali svoj um, za razliku od onih koji “džogiraju” vlastitim mislima.
Naime, u istraživanju provedenom na Sveučilištu Florida Gulf Coast, objašnjeno je kako je veza između znanja i tjelesne aktivnosti važno pitanje za čovječanstvo, budući da se ta poveznica vrlo vjerojatno proteže tijekom cijeloga života.
Za početak, izvučeni su podaci koji objašnjavaju kako je razina tjelesne aktivnosti usko povezana sa psihičkom. Primjerice, jedno je istraživanje dokazalo kako se “oni koji manje razmišljaju” lakše dosađuju, a time i češće osjećaju negativne posljedice koje dosada donosi. S druge strane, oni željni znanja nemaju taj problem budući da sami sebi pružaju dovoljnu mentalnu stimulaciju. Drugim riječima, oni željni znanja mentalno su se sposobni zabaviti sami te dosadu koriste kao priliku za produktivnost, dok oni s nižim interesom za učenjem pate od svih negativnih posljedica koje dosada donosi.
Kako bi bolje razumjeli je li lijenost doista znak inteligencije, tim je odabrao 60 studenata od kojih je pola označeno kao “oni koji više razmišljaju”, te pola kao “oni koji manje razmišljaju”. Zatim je svakom pojedincu dodijeljen “aktigrafski uređaj” koji će nositi u periodu od jednog tjedna. Uređaj je trebao mjeriti njihovu tjelesnu aktivnost kako bi imali dovoljno podataka za analizu.
Nakon sedam dana, studija je imala svoje prve rezultate – grupa koja “više razmišlja” bila je puno manje aktivna od druge grupe s jednom iznimkom – tjelesna aktivnost u obje se grupe nije u mnogočemu razlikovala vikendima. Znanstvenici su taj fenomen nazvali “vikend efektom” objašnjavajući kako bi to mogao biti proizvod činjenice da je istraživanje ipak provedeno na studentima. Pošteno. S druge strane, dodali su kako bi i taj “vikend efekt” mogao biti stvar koja će se mijenjati s godinama te kako je to nešto što namjeravaju pratiti u nastavku.
Ipak, ništa nije crno-bijelo, pa tako ni ovo. Naime, istraživači ipak dodaju kako sjedilački način “inteligentnih” osoba može imati negativne posljedice na njihovo zdravlje.
“Naposljetku, važan faktor koji bi mogao pomoći individualcima s ovim problemom je rad na osviještenosti. Budu li svjesni činjenice da su premalo aktivni, i ta će skupina ljudi odabrati povisiti razinu aktivnosti ne bi li pronašla potrebnu ravnotežu.”
Izvor: miss.24sata.hr
