Ana Mladić bila je izvrsna studentica medicine u Beogradu početkom devedesetih, a mediji su pisali kako je živjela prilično zaštićenim životom te se nije interesirala za politiku.
Počinila je samoubojstvo Mladićevim pištoljem u obiteljskoj kući u Beogradu u ožujku 1994. u 24. godini života. U trenutku njezina suicida u kući su bili i njena majka i Mladićeva supruga Bosiljka te Anin brat.
Pokopana je na Topčiderskom groblju u Beogradu, a prema informacijama koje su objavili srpski mediji, Anu su pred pokop obukli pogrebni tehničari, ali je Mladić na vlastito inzistiranje posljednji put našminkao kćer. Anino samoubojstvo je duboko potreslo Mladića, koji je ubrzo razvio teoriju zavjere da mu se kćerka nije ubila nego da su je likvidirali njegovi neprijatelji.
Prema verziji iza koje stoji najviše relevantnih izvora, Ana Mladić počinila je samoubojstvo nakon što je saznala kakve je zločine vojska pod komandom njezina oca počinila u BiH, i to preko svojeg prvog ozbiljnog dečka kojega je upoznala na fakultetu.
On je bio protivnik velikosrpske politike te je Anu upoznao s informacijama o događanjima u BiH na koje ona dotad nije obraćala pozornost, vjerujući u službenu verziju koju je u Srbiji širila Miloševićeva propagandna mašinerija.
Prema izjavama obiteljskih prijatelja Mladićevih, ratni je zločinac bio vrlo brižan otac i obožavao je Anu, a i ona je njemu bila iznimno privržena. Suočena s činjenicama o zločinačkom djelovanju svojeg oca, Ana Mladić ubila se njegovim pištoljem i to jednim hicem u glavu.
Teorije zavjere o samoubojstvu Ane Mladić
Kada je pak riječ o teorijama zavjere koje su u međuvremenu plasirane javnosti, jedna od mnogih glasi da je Mladić Aninog dečka namjerno poslao na ratište kako bi bio ubijen jer se zločincu nije sviđao, a druga je pak da su Anu Mladić ubili agenti KOS-a.
No, najviše je iskaza koji ukazuju da si je Ana Mladić presudila nakon što je postala svjesna užasa koje je njen otac počinio te se s tim nije uspjela nositi. Ratko Mladić je jako teško podnio samoubojstvo svoje jedine kćerke, a ljudi koji su s njime radili kasnije svjedočili su da je nakon toga postao još brutalniji nego inače – koliko je to moguće.
Nažalost, samoubojstvo Ane Mladić 1994. godine nije njezina oca potaknulo da podnese ostavku na mjesto lidera vojske Republike Srpske ili preispitivanje svoje zločinačke politike, nego su najveći zločini, konkretno genocid u Srebrenici, bili tek pred njime.
