Tokom života prolazimo kroz različite bolne situacije i okolnost koje ostaju u našem mozgu u obliku uspomena koje ne možemo da zaboravimo, a koje određuju naše ponašanje i karakter. Takve bolne situacije mogu biti različite: smrt voljene osobe, raskid, neuspjeh na poslu, itd.
Međutim, naš um ne odustaje i koristi različite strategije kako bi to potisnuo i zaboravio. Kako je otkrila studija praćena od strane neurologa Rolanda Benoa sa Univerziteta u Kembridžu, ponekad direktno pokušavamo da potisnemo sjećanja. Dakle, aktivira se prefrontalni korteks, koji obustavlja funkciju hipokampusa, oblasti koja je neophodna kako bismo se sjetili ranijih događaja, piše “Red info portal“…
Drugi način se sastoji u tome da pokušamo da zamijenimo to uznemirujuće sjećanje za neko drugo. Benoa je primijetio da se kod grupe dobrovoljaca koja se opredijelila za tu tehniku aktivirao prefrontalni korteks. Ovaj mehanizam je efikasan kao sistem za blokadu.
Druga studija sa Univerziteta u Birmingemu i Kembridžu, koju je objavio “Nature Neuroscience”, dala je odgovor na to kako su ispitanici uspjeli da izoluju mehanizme u mozgu, pomoću kojih možemo da zaboravimo i da se prisjetimo nečega. Preko sistema magnetne rezonance se izmjerila moždana aktivnost jedne grupe dobrovoljaca, od kojih se tražilo da se prisjete slika koje su im pokazali. Ovakvom tehnikom naučnici su uspjeli da prepoznaju sjećanja koja bi bila izbrisana, a koja ne bi.
Majkl Anderson, jedan od koautora studije, kaže:
“Ljudi su navikli da vide zaborav kao nešto pasivno. Naše istraživanje otkriva da su ljudi više posvećeni onome što opažaju, nego onome čega se sjećaju iz svog života. Ideja da čin sjećanja može da dovede do zaborava jeste iznenađujuća i mogla bi da nam otkrije nešto više o selektivnom pamćenju.“
