Padaunzi tako vijekovima čuvaju plemensku tradiciju “dugih vratova”, po njima – simbola uzvišene ljepote, pišu crnogorske “Vijesti“.
Već sa pet godina djevojčice iz sela Nai Soi počinju da nose jedan prsten, a kako rastu i razvijaju se, prstenje im se dodaje.
Do desete godine težina dostigne kilogram. Nakon dvije godine dodaje se još jedan prsten i tako redom… Kod odraslih žena bakarno prstenje teško je oko šest kiliograma. Maksimalan broj krugova je 25 i žena koja uspije da ih obmota oko vrata, važi za najbolju u selu i naravno, dobru priliku za udaju.
Naravno, “ogrlica” označava i bol, ali za žene Padaunga bol je uslov pripadnosti. Dugi vrat je, naravno, iluzija.
“Vrat ne postaje duži kada nosite ove prstenove, zapravo se ramena guraju na dole, spriječava se razvijanje, kako bi se stvorila iluzija dužeg vrata“, priča za “National Geographic” starija pripadnica Padaung plemena.
Ova namjerna deformacija može izgledati mazohistički, ali za “žene žirafe”, kako zovu pripadnice Padaunga, to je obavezno plemensko obilježje.
Za ovu neobičnu tradiciju vezuju se razni mitovi. Jedan od njih kaže da su se duhovi ovog plemena nekada davno pobunili protiv njihovih predaka i riješili da ih kazne tako što su poslali tigrove. Kako bi se zaštitili od ujeda tigrova, Padaunzi su napravili oklope oko vrata. Druga legenda kaže da su jedino djevojčice rođene u srijedu za vrijeme punog mjeseca smijele da nose ove kolutove.
Padaunzi su oduvijek bili poljoprivrednici i stočari, ali nisu bili miroljubivi. Često su vodili ratove sa susjednim plemenima iz Burme. Bakarni kolutovi služili su i kako bi se žene jednog plemena lakše razlikovale od onih iz protivničkog.
Okovanost ženskih vratova donosi veliku zaradu i predstavlja najveći izvor prihoda plemena. Odrasle žene sa prstenjem oko vrata dobijaju svakog mjeseca od starješine plemena 30 eura i 30 kg riže. Za svaku djevojčicu sa sličnim ukrasima, roditelji dobijaju još 15 eura i 20 kg riže. Ranije su morali da provode čitav dan u poljima riže i da pored toga jedva sastavljaju kraj sa krajem.
Padaunzi turistima iz svih krajeva svijeta naplaćuju čak i da vide “žene žirafe” i fotografišu njihove ukrase. I da nema turista, kažu, ne bi prestali da nose svoje ogrlice.
Dakle, žene su te koje zarađuju za život porodice, dok su muškarci zaduženi za djecu i kućne poslove. Padaunzi su, za razliku od svojih predaka, prijateljski raspoloženi i rado primaju posjetioce.
