“Dolazila sam ovdje i prošle godine da bih ga umila, jer sam čvrsto vjerovala da će ga ova voda izliječiti, ali Irnes tada nije htio da izađe iz auta. Bio je slijep, a sad je progledao! Neću reći da se legenda obistinila, ali ću čvrsto vjerovati da je ovo čudo od Boga, koga sam toliko molila da mi dijete progleda. Nemojte ga darivati novcem, novac ću darivati ja onome kome je potreban, u znak zahvalnosti Bogu“, govorila je prisutnima kroz suze presrećna majka.
Đurđevdanskom čudu prisustvovalo je više stotina ljudi, koji su Bekiri pomogli da se osvijesti i smiri, a dijete počeli da ljube i daraju novcem.
“Ovo je Božje djelo. Izvor čas poteče, čas presuši, što je za čuđenje. Dječak je progledao milošću Boga, nema dileme za mene“, rekao je Emir A. iz Bužima.
I Haris Š. uvjeren je da je dijete progledalo od ljekovite izvorske vode, jer su vidjeli da je bio dezorijentisan nakon što ga je majka umila.
“Mali Irnes, neka je živ i zdrav. Prema majčinim riječima, bio je potpuno slijep. Vidjeli smo njen šok i čuđenje. Jednoj gospođi koja ga je pitala kakva joj je boja kose na slovenačkom je rekao da joj je kosa bijela, što je bila potvrda da dječak zaista vidi“, kaže Haris.
Ono što je najinteresantnije i zapravo neobjašnjivo, sa izvora Ibret (čudo) voda poteče tačno u podne i to svakog dana, mjereno satom, tačno u sekundu. Tradicionalno svakog Đurđevdana okupi se veliki broj znatiželjnika da se uvjeri u ovo čudo koje se prepričava. Svakog dana dešava se da voda poteče, a onda se sama zaustavi i prestane da teče, pa potom ponovo krene da pada u slapovima istog dana.
“Običnim“ danima ta pojava je i dalje fenomen, jer voda sat vremena teče, pa izvor presuši. Ljudi vodu sipaju u flaše, umivaju se i čak obučeni kupaju.
Postoji jedna legenda od davnina kada su ljudi putovali karavanima te se jedan karavan zaustavio u blizini ovog izvora. Iz njena je izašla slijepa djevojka koja je čula huk vode, umila se na izvoru kako bi se okrepila i potom progledala. Od tada ovaj izvor nosi naziv Ibret (čudo, svetinja).
