Lepa Brena (Foto: facebook)
Radio je kao urednik kulture u “Dnevnom Telegrafu”, te se u svoje slobodno vrijeme družio sa imenima koja su ostavila neizbrisiv trag u kulturno-umjetničkom miljeu bivše Jugoslavije. Živio je u svim bivšim jugoslovenskim republikama, te Engleskoj, Rusiji i Kipru. Rođen je 1962 godine u Beogradu, gdje danas živi i stvara. Kolumne o svom prijateljevanju sa poznatima odlučio je podijeliti sa čitaocima Doznajemo.com
Fahreta Jahić alijas Lepa Brena, jedna je od najvećih bosanskih i jugoslavenskih estradnih zvijezda ikada. Rođena je u Tuzli 1960. od majke Ifete i oca Abida. Djetinstvo je sa svojim bratom i sestrom provela u Brčkom, koga smatra svojim temeljom, gradom koji je iznjedrio. Od malena je pokazivala talenat i ogromnu želju da ga prikaže…
Nadimak Brena je dobila od nastavnika fizičkog vaspitanja Vlade Bajera. Ono lepa – dodao je legendarni radio i tv voditelj Milovan Ilić MiniMax. I – zvijezda je rođena.
Ono što nećete naći ni u jednoj wikipediji je to da je još kao tinejdžer bježala za Beograd. Vukla su je svjetla velegrada. Znam za njene prve nastupe u hotelu Jugoslavija, sedamdesetih godina. Bila je nadprosječno visoka, krupna, znala je pjevati i strane i domaće pop i rock pjesme.
Kad je Brena nastupala velika sala velikog hotela je bila puna. Pričalo se da je odlazila u sobe sa bogatom klijentelom, ali to nikad nije potvrđeno ni od koga ko je radio u tom tada eminentnom hotelu, koji je srušen NATO bombom 1999. godine.
Ljudi pričaju svašta ali istina prije ili kasnije procuri, tako da to sa Breninom ružnom prošlošću ne pije vodu. Ona je imala nestvarno veliku želju da uspije i to očigledno nije mogao zaustaviti niko. Pjevala je u nekim manjim bandovima dok nije na audiciji prošla za band Saše Popovića. Tad počinje njen vrtoglavi uspon.
Milioni ploča, koncerti pred punim stadionima, tiražni filmovi, naslovnice, sve u svemu rijetko vidjena popularnost. Njeni rasprodani koncerti na stadionima u Bugarskoj i Rumuniji čine je i internacionalnom zvijezdom. Neki koji su radili na tim projektima kažu da su falile torbe za pare koje su se slijevale od tih masovnih izljeva ljubavi prema plavokosoj pjevačici.
Brena je prva u tadašnju folk ili bilo koju drugu glazbu uvela direktne asocijacije na seks. Skoro svaka njena pjesma je bila u stilu takni me takni, primakni me, da budemo bliski i slično. Seks prodaje robu, nisu Ameri ludi, oni to najbolje znaju, Brena je to dokazala i kod nas na Balkanu.
Pjesme nisu imale neku vrijednost, graničile su se sa kičom, šundom – po pravilu ali cilj je postignut, Fahreta je uz Čolu i još par ljudi bila najpopularnija zvijezda na ovim prostorima. Danas je njena popularnost malo manja ali i dalje na zavidnom nivou. Tome doprinosi i njen uvijek intrigantan život za medije. Njena udaja za tada najboljeg tenisera Jugoslavije, njen i njegov razgranat biznis, otmica sina, navodno učešće u ratu na srpskoj strani…hm…
Brena je jedne ratne godine došla izvući iz ratnog pakla svoju veliku familiju. Nije lako izvući dvadesetak ljudi. Ja to najbolje znam, uspio sam jednu nešto manju grupu prebaciti preko Drine, da se uhvate Kanade, Australije, Norveške… bar dva puta sam mogao izgubiti glavu zbog toga.
Brenu je to koštalo dosta novca i morala se nekako nagoditi sa lokalnim moćnicima. Životi najmilijih nemaju cijenu, stavite se u njen položaj.
Uvjet je bio da se na nekoj liniji pojavi pred borcima, po propisu u improvizovanoj maskirnoj uniformi. Sjećam se kao danas originalne fotografije, imala je neki džins i patike dolje. Obukla je bila košulju sivomaslinaste boje sa onim šarama kakve možete kupiti bilo gdje, ribari je danas nose veoma često. Nikakvih oznaka nije bilo na košulji, čak su rukavi bili nehajno zavrnuti. Imala je neku kapu sivkaste boje koja je takodjer bila bez ikakvih oznaka.
To je istina, sve drugo je bila novinarska mašta i dodavanje u fotošopu. A to da je ona srpski nacionalista naprosto je smiješno. Nemam ni jedan razlog braniti Brenu. Ne slušam njenu muziku, mislim da je onaj njen Grand, štetan poput svake nekulture.
Izvukla je svoju familiju, pružila im ugodan život o njenom trošku, izliječila bolesne, djeci pružila topli i mirni dom… Ni onaj njen muž mi se nikako ne svidja ali da je ona nešto nečasno uradila u ratu to jednostavno ne stoji. Oko otmice sina takodje ne bih mnogo komentirao, ko to ili nešto slično nije doživio ne zna šta je pakao. Ako je njen grijeh što se zaljubila u tog Živojinovića i udala za njega mnogo prije rata onda nek je alal. Prošla je ta žena svašta u životu, od raja do pakla i natrag u krug, platila je dosta za svoju relativnu sreću, a to ipak zaslužuje neko poštovanje.
Da bi nekog poznavali i imali pravo komentarisati, morali bi prvo hodati u cipelama te osobe. A ko to od nas čini?
doznajemo
