Osim Evrope, sat će za ljetno računanje vremena pomaknuti više od 70 država svijeta, većinom na sjevernoj hemisferi. To će im donijeti više danjeg svjetla i moguće uštede električne energije, ali i poremećaje spavanja, koje mogu pratiti i neke druge zdravstvene tegobe, navodi “Hina”…
U zapadnoj Evropi “pomicanje sata” ustaljeno je početkom 1970-ih godina, uz obrazloženje da se time “produžava” dan, štedi energija, povećava produktivnost, poboljšava prilagođavanje ljudi i radni dan čini efikasnijim.
Međutim, suprotno nekadašnjim vjerovanjima, sve se češće navode i argumenti protiv takve prakse, poput onoga da nema rezultata u uštedama energije, a remeti se ustaljene obrasce spavanja što, tvrde naučnici, može imati značajne posljedice. Tako su nedavna naučna istraživanja pokazala su da će pomicanje sata s 2 na 3 sata u nedjelju, 27. marta, vjerojatno rezultirati porastom srčanih i moždanih udara, većim brojem automobilskih nesreća, te smanjenjem radne efikasnosti.
“Naša studija ukazuje na to da nagle, pa i male promjene ritma sna mogu imati štetan uticaj”, upozorava kardiolog Amneet Sandhu sa Univerziteta u Coloradu čija je studija, zasnovana na bolničkim podacima, otkrila porast broja srčanih udara za 25 posto u ponedjeljak, dan nakon početka ljetnog računanja vremena.
Stranka penzionera prošle je godine zatražila od hrvatske Vlade da preispita odluku o prelasku na ljetno računanje vremena, odnosno pomicanju kazaljki na satu. Po njihovu mišljenju, pomicanje sata provodi se po inerciji, bez razmišljanja o korisnosti ili štetnosti tog poteza, kao i bez rasprave o mogućim drugim rješenjima. Tvrde kako ni na nivou Evropske unije po tom pitanju ne postoji ni jedinstveno stajalište ni jasni pokazatelji opravdanosti.
Motiv za prelazak na ljetno računanje vremena bile su u prvom redu energetske uštede u Prvom svjetskom ratu, zbog kojih Austro-Ugarska i njeni saveznici počinju eksperimentisati s tom praksom. Cilj je bila ušteda ugljena, tadašnjeg glavnog energenta. Već sljedeće godine, 1917., pridružuje im se i Britanija sa svojim saveznicima, dok su Rusija i Sjedinjene Države pričekale još koju godinu.
Ljetno računanje vremena, koje ove godine traje do 29. oktobra, šire je razmjere dobilo za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao mjera štednje struje. Logika je bila da duže trajanje dana znači da će ljudi manje sati provoditi uz umjetnu rasvjetu. Prakse su nakon rata bile različite i neujednačene, a prekretnica je bila velika energetska kriza 70-ih godina kada se svijet počeo vraćati “pomicanju vremena” koje se od tada ustalilo u većem dijelu Sjeverne Amerike i Evropi, ali ne i u većini drugih zemalja svijeta. Bivša Jugoslavija ljetno je vrijeme prvi put uvela 1983. godine, podsjeća “Hina”.
Sat unaprijed u Evropi pomaknut će stanovnici svih zemalja, osim Islanda, te više od 70 država u svijetu. Osim Evrope, SAD-a i Kanade, kazaljke naprijed pomiču se i u većini zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, u Meksiku, na Kubi, Grenlandu. Ljetno računanje vremena nikad nije koristio velik dio zemalja tropskog pojasa jer u tim zemljama ljeto traje cijelu godinu pa danjeg svjetla ima dovoljno tokom cijele godine, kao ni veći broj zemalja u Africi i Južnoj Americi. Neke od ekonomski najjačih zemalja kao Kina i Japan koristile su ljetno računanje vremena, ali su od njegova korištenja odustale.
Kazaljke sat unaprijed nisu pomaknuli niti stanovnici Rusije koji od 2014. imaju “trajno zimsko računanje vremena”, a na teritoriji te velike zemlje te je godine povećan broj vremenskih zona s devet na 11.
Nekadašnji Sovjetski Savez uveo je 1981. godine ljetno računanje vremena, a 2011. tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev smanjio je broj vremenskih zona na devet i odlučio da će ljetno računanje vremena vrijediti cijelu godinu. Svoju odluku tada je objasnio time da pomicanje kazaljki dvaput godišnje ljudima remeti bioritam i uznemiruje krave. Od pomicanja sata prošle je godine odustala i Turska koja je također odlučila da će ljetno računanje vremena vrijediti cijele godine.
Tamo gdje se vrijeme mijenja na sjevernoj hemisferi, ljetno računanje obično počinje zadnje nedjelje u martu ili prve sedmicee u aprilu, a završava zadnje sedmice u oktobru. Međutim, ima i izuzetaka. Tako od 2007. godine SAD i Kanada počinju ljetno računanje vremena s drugom nedjeljom u martu, a završavaju s prvom nedjeljom u novembru. Bez obzira na protivnike, ljetno računanje vremena nesumnjivo ima i svoje dobre strane. Pokazalo se da se tada manje i rjeđe gleda televizija, a češće se boravi u prirodi i trči, hoda ili bavi sportom.
Zbog dužeg dana ljudi mogu biti više biti na otvorenom i uživati u prednostima svježeg zraka i sunčevih zraka. Također, mogli bi se i osjećati bolje nego inače jer će sunce sjati i u popodnevnim satima kada završava radno vrijeme što će povećati nivo serotonina, koji podiže raspoloženje.
