Posebno je interesantan period srednjeg vijeka kada je prostor naše zemlje, za razliku od prostora koji danas spadaju u Evropsku uniju, bio znatno razvijeniji i napredniji. Zapanjujuće je koliko malo bosanski čovjek poznaje svoju historiju i njeno historijsko blago.
Naša historija baš i ne pamti žene koje su imale neke značajne uloge u njenom kreiranju. Jedna od najpoznatijih i najčešće spominjanih jeste i jedina bosanska kraljica Katarina Kosača. Njen ljetnikovac nalazio se na kosini Zec-planine, nadomak Fojnice i današnjoj javnosti poznat je kao Stari grad Kozograd. To je jedna od najslabije istraženih srednjovjekovnih utvrda u Bosni i Hercegovini.
Iz grada Kozograda bosanska kraljica je po dolasku Osmanlija na područje Bosne pobjegla u Dubrovnik a potom i u Rim, napustivši svoju zemlju i svoj narod. Hostorijski spisi, od kojih se većina danas čuva u franjevačkom samostanu u Fojnici, potvrđuju da je u vrijeme nastanka Kozograda Fojnica bila pravo rudarsko i trgovačko mjesto.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH 2015. godine ovo arheološko područje proglasila je nacionalnim spomenikom.
Spisi potvrđuju da je Kozograd bio i sklonište Dubrovčana koji su se u njega sklanjali sa svojim dragocjenostima. U ovom ljetnikovcu nalazila se kancelarija i dvori u kojima je ranije stolovao i kralj Tomaš, a koji je po dolasku Osmanlija morao preći na Bobovac.
I sam ljetnikovac čiji tragovi su izbrisani zubom historije i nebrigom vlasti rađen je u duhu gotike, o čemu svjedoče ostaci ornamentirane plastike i fragment kamene plastične dekoracije gotičkog karaktera. Danas su vidljivi ostaci puta koj je spajao Kozograd s drugim dijelovima Bosne, a vidljivi su i tragovi vodovoda.
Danas je ovo arheološko nalazište potpuno devastirano i uništeno. Brigu o njemu niko ne vodi. Političari nadležnosti prebaciju sa jednog nivoa vlasti na drugi. U ovom slučaju utihnuli su i bh. istraživači koji nikada nisu vršili sistemsko istraživanje niti konzervatorsko –restauratorske radove. Da je više volje i mogućnosti Kozograd bi mogao biti pravo turističko središte, pogotovo ima li se na umu da je riječ o posljednjem prebivalištu bosanske kraljice Katarine ali i nekadašnjoj službi bosanskog kraljevstva. Ljepota ambijenta i blizina skijališta „Fratarske staje“ mogu biti inicijalna kapisla za dodatna ulaganja i istraživanja zamka koji bi, da se nalazi u nekoj drugoj zemlji, sada bio poznata svjetska turistička destinacija.