Kazao je da nije bio a priori glumac da mora nešto da radi da bi bio glumac.
“Ja kad sam osjetio fazu da neću ništa da radim, ja sam u jednom trnutku i prodavao stanove u Vrtovima riverine, jer sam sklopio takav dogovor sa tim gazdama, gdje su rekli ako prodam jedan stan zaradiću dvije hiljade maraka, i onda sam tako otplaćivao svoj stan koji sam gore imao”, ispričao je.
Potvrdio je i da je radio na održavanju groblja u Njemačkoj, dok je bio izbjeglica sa 16 godina.
“Ja sam gledao ta grobna mjesta i pitao sam se, Bože dragi jednog dana stvarno svi moramo tu završiti. Jednog dana će neko doći na tu neku sahranu, sprovod, dženazu, i reći će ljudi kakav si čovjek bio. I da je jako bitno kako živiš, jer svi ćemo tu završiti”, kazao je.
Bešlagić je izrazio zadovoljstvo što je došao u situaciju da ne more živjeti direktno od glume, prenosi N1.
“Da možeš birati projekte i na kraju da mogu birati i ljude sa kojima ću raditi”, istakao je naš gost.
Kazao je da ne može shvatiti da se ljudi prihvataju da budu direktori i menadžeri.
“Ne bih mogao prihvatiti toliku odgovornost da ja upravljam tuđim novcem, zato me uvijek nerviralo kod nekih političara kad kažu: ‘Ja sam pokrovitelj nečega’, ‘dao je pare’, ‘otvorio ovo ili ono’, a ja kažem to su naši novci”, pojasnio je Bešlagić u razgovoru sa Emelom Burdžović.