Istaknuti srbijanski neuropsihijatar i psihoterapeut Vladeta Jerotić objašnjava šta znači imati nemirno dijete i koliko je važna roditeljska ljubav, prenosi “Zelena učionica“…
***
Zabrana, čuvena zabrana. U porodici, kad bi djetetu otac ili majka rekli “nemoj to raditi” ili “nemoj to jesti” ili “ja moram sad da izađem a imaš u sobi puno igračaka, ali pazi ova igračka može da ti donese neku nevolju” ili “imaš puno voća raznovrsnog, ali nemoj baš ovo voće biće ti loše”, e baš to kad kaže “ne” onda će to dijete najčešće da uradi. Imamo, nosimo stalnu potrebu da se zabrana krši. Ali ako je otac ili majka to rekao u punoj ljubavi – ostajem pri tome, to nije veliki broj jer treba biti onda pun ljubavi – ako je tako rekao “nemoj to da radiš” u ljubavi, bez trunke neke želje da ga posluša po svaku cijenu, neće uraditi dijete ništa loše.
***
Ako je dijete nemirno, pusti ga, često je to inteligentno i bistro biće. A roditelji, u neznanju, za mirno i poslušno dijete kažu “moje dobro dijete”, a ono u stvari uplašeno, nesigurno. Naravno, rodi se i poneko dobro dijete koje je jednostavno takvo, iako je snalažljivo i pametno. Greška je velika što ono nemirno dijete tuku, a ono je najčešće inteligentno dijete. I baš ta inteligencija mu ne da da se pomiri lako sa svim što mu se kaže.
Ja sam bio nemirno dijete i nikad nisam bio odličan đak. U gimnaziji sam bio vrlodobar, dobar, imao sam petice iz vjeronauke i historije. Iz matematike i fizike sam imao trojku. Moj drug, koji je danas poznati književnik i prevodilac je u gimnaziji pustio goluba iz posljednje klupe, na času higijene. Umalo ga nisu izbacili iz škole. Dobio je ukor razrednog starešine, ukor direktora i ukor nastavničkog savjeta pred izbacivanje iz škole. To su mali nestašluci koji često odaju inteligentnu djecu. Danas, za mnogo veće “nestašluke” i ozbiljne prekršaje koji sa inteligencijom nemaju nikakve veze, kazne su mnogo blaže.
***
Dijete se rađa vrlo složeno. Da ne plašim mlade, ali, fetus sve pamti. Jako je važno da majka dijete nosi radosno. Pazite, nije isto radosno i veselo. Treba da nosi, koliko god može, sa radošću. Naravno i otac je jako važan. Treba oboje podjednako da žele dijete. I nije bitno samo kako se majka u trudnoći hrani, vrlo je važno i kako se osjeća jer ona svoja osjećanja prenosi fetusu. Znate kako, kad je majka ljuta dijete se sklanja na kraj posteljice, a kad je srećna dijete se penje prema srcu. Snimali su to naučnici.
***
Dijete do kraja treće godine je upijajući um, kao sunđer je. Koliko bi samo trebalo da se otac i majka tada vole najviše! I da tako bude pet godina, pa kasniej neka bude malo i prepirki, ali prvih tri do pet godina, i zbog djeteta i zbog sebe, da dijete vidi, upije ljubav oca i majke. Ostaće skript, pa će tražiti u svome braku da ponove ono što su doživjeli prvih tri do pet godina, i dobro i loše!
