Trudnoća i majčinstvo

Nešto novo za dječiji svijet – Beba, meta urokljivih očiju

Napisao admin

Čak i ako naše majke i bake nisu sujeverne, ne počnu da nas opterećuju šta smijemo, a šta ne tokom trudnoće da bismo rodile zdrave bebe, uvijek se nađe neka koja provjereno zna šta smijemo a šta ne, šta može da donese nesreću, a šta da obilježi našu bebu do kraja života.


beba (foto:cure.ba)

Jedna od prvih stvari koje ćemo saznati kad ostanemo u drugom stanju biće da postoje urokljive oči i da bilo koja promjena na našem tijelu nije posljedica drugog stanja u kome se nalazimo, već da se desila zbog urokljivih očiju. Zbog tih očiju nećemo moći da spavamo, boljeće nas leđa, noge će oticati, koliko god da znamo da je nemoguće, ubijeđivaće nas da na ovom svetu postoje ljudi, većinom žene, kojima je posao da urokljivo gledaju u nas.

Iako se ne zna da smo lopovi, obavijestiće nas da nikako ne krademo, naročito ne nešto od voća, jer će to ostaviti vidljiv trag na našoj bebi, tako da su raznorazni biljezi sa kojima se ljudi rađaju posljedica trudničke kleptomanije, svaki podsjeća na neku voćku iako ne podsjeća, koliko god da gledate i analizirate.

Kad sretnete trudnicu sa crvenim koncem oko ruke, da znate da je to odbrana protiv urokljivih očiju. Jedna od varijanti odbrane je crvena brojanica.

Trudnica prvih par mjeseci ne treba da priča svakome da je u drugom stanju da sama sebe ne urekne. Ne treba da jede ribu da ne bi rodila nijemo dete. Ako sretne čovjeka sa fizičkim hendikepom, to može biti neki znak, trudna žena se zbog ovoga užasne kad vidi čovjeka bez ruke ili u kolicima.

Od trenutka kad se porodi, žena ima posebnu obuku koju ne želi i zbog koje shvati da se cio svet zavjerio protiv njene bebe i nje. I ovozemaljski i onozemljaski.

U sobi u kojoj spava beba svjetlo treba da bude upaljeno četrdeset dana. Postoje razne teorije oko ovog svjetla ali ona klasična je, koja vuče korijene još od onog vremena kad su se sve bebe krštavale najkasnije kad napune četrdeset dana , da dok ne bude krštena mogu da je pohode zle sile i raznorazni đavoli koji će se od svjetla uplašiti i vratiti odakle su došli.

 

Beba se iz istih razloga ne izvodi četrdeset dana iz kuće, što zbog uroka, što zbog bolesti, ovoga se mlade žene sve manje pridržavaju, a ova zabrana se nije odnosila na ono da bebu morate da odvedete na prvu kontrolu kad napuni mjesec dana, to se ne računa.

Bebu dok ne napuni četrdeset dana ne treba da posjećuju žene koje imaju menstruaciju, pretpostavka je da je zbog toga što su “prljave”, nešto slično sa preporukom da tada ne idu u crkvu. Mogu da dođu ako priznaju da imaju menstruaciju.

 

Iza ulaznih vrata treba staviti nož sa oštricom okrenutom ka izlazu, da presječe zle misli svakoga ko je pošao kod bebe sa takvim mislima. Ispod praga da se stavi igla vrhom okrenuta ka izlazu, ima istu ulogu kao nož, samo što ne siječe nego bode.

 

Pazite kako ljudi miluju vašu bebu, od čela ka kosi je ispravno, žele joj dobro, od kose ka čelu je naopako, žele joj zlo.

 

Kako god da ste se obezbijedile da ne ureknu vaše dijete, svaka baba koja dođe da je vidi će pljucnuti prema njoj da je ne urekne, i ona koja ne misli zlo se plaši same sebe. Negdje postoji običaj da otkidaju končiće sa svojih haljina i bacaju ih na bebe da ne bi noću plakale. Koliko god končića da se nalazi u bebinom krevecu ona će i dalje plakati, jer ne umije da govori, jer je to jedini način da se oglasi, ako majka kaže da ima grčeve, obavijestiće je da se provukao do bebe neko sa urokljivim očima.

 

Prije nego što prvi put izvedete dijete, umijete ga naopako, vežete mu crven konac oko ruke, opet zbog uroka. Za svaki slučaj, ako konac ne bude djelovao, u kolica stavite češanj bijelog luka, i izbjegavajte sve one za koje se sumnja da imaju urokljive oči.

 

Koliko god da volite svoje dijete, ne ljubite ga u stopala, može se desiti da ne prohoda. Ribu ne dajete djetetu sve dok ne izgovori riba, da ne bi ostalo nijemo.

 

Ko god dođe da vidi vašu bebu a ona mu se osmjehne, opet će je zapljunuti – pu, pu, budalice jedna, ne smij se svakome, ljudi su zli… kakvo ti je ovo dijete, samo se smije!

 

Posljedice:

Žena razmišlja, zna da sve ovo nije normalno, ali pošto je ubjeđuju da je tako od kako je svijeta i vijeka, počinje da misli – pa nisam ja najpametnija na svijetu.

Skenira svakoga ko uđe u kuću. Kad povede dijete u šetnju osjeća se kao lovac na vampire, a ne kao majka koja šeta bebu.

Kad prvi put, iz nehata, poljubi svoju bebu u ona slatka mala stopala, ne može da zaspi od griže savjesti.

Osjeća se kao neodgovoran roditelj jer ne umije svoju bebu od šest mjeseci da nauči da se osmijesi ne dijele tek tako…

Ispituje svaku ženu koja dođe da li ima menstruaciju i tako uredno vodi evidenciju o mjesečnom ciklusu tih žena.

 

Ovo je samo dio. Koliko sela, toliko običaja.

cure.ba

Komentari

komentara