Po njegovim riječima, najprihvatljivije i provodljivije rješenje je reintegriranje prava na naknadu zaposlenoj porodilji u sistem prava iz radnog odnosa i zdravstvenog osiguranja.
To podrazumijeva vezivanje tog prava za uplaćene doprinose po osnovu zdravstvenog osiguranja – kaže Drljača smatrajući da nema potrebe da porodilje budu u socijalnoj zaštiti kada plaćaju zdravstveno osiguranje i doprinose.
Porodilje moraju sticati prava po osnovu radnopravnog statusa, te Drljača poručuje da će to univerzalno rješenje biti provedeno u Federaciji BiH.
Govoreći koja bi bila visina naknade, ističe da bi se vjerovatno išlo alternativno da bude prosjek prosječne plaće porodilje kao osnovica.
Druga opcija je zadržavanje postojećeg stanja – administriranje i isplatu novčanih naknada porodilji u radnom odnosu iz sistema socijalne zaštite.
– Eventualnim izmjenama zakona išla bi se na utvrđivanje jedinstvene osnovice to jest jedinstvenog procenta za obračun ove naknade – rekao je Drljača.
Iako bi se utvrdila osnovica u iznosu od 66 posto prosječne plaće uvjeren je da to ne bi dovelo do rješenja problema, jer i to zavisi od budžeta.
Treće rješenje je finansiranje prava na naknadu zaposlenoj porodilji s razine Federacije BiH ili neposredno iz federalnog budžeta ili kroz fond za dječiju zaštitu, koje, tvrdi, nije u skladu s reformskim aktivnostima koje idu u smjeru smanjenja stopa doprinosa za obavezna osiguranja i rasterećenja privrede, što je navedeno u preporukama MMF-a.
– U dogledno vrijeme takav fond ne bi mogao funkcionirati jer znači osnivanje nove institucije – naveo je Drljača.
Kada Vlada FBiH izabere jednu od ove tri opcije radit će se prednacrt teksta zakona o zaštiti porodica s djecom.
Inače, osam kantona je donijelo kantonalne zakone o osnovama socijalne zaštite, zaštite žrtava rata i zaštite porodice s djecom. U tom kontekstu, u toku je izrada propisa u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, a Vlada Posavskog kantona donijela je Uredbu o porodnim naknadama.
Dakle, diskriminacija se dešava u odnosu na: obavezno vrijeme rada prije porodiljskog odsustva kao uvjeta za ostvarivanje tog prava (od šest kantona u slučaju Kantona Sarajevoi Zapadnohercegovačkog kantona, do devet mjeseci u Livanjskom kantonu), visinu naknade u odnosu na plaću (od 50 posto u slučaju Unsko-sanskog i Srednjobosanskog, 60 posto Kanton Sarajevo, 70 posto Zapadnohercegovački, 80 posto Zeničko-dobojski i Bosanskopodrinjski, 90 posto Tuzlanski i do 100 posto u Livanjskom kantonu.
Dva kantona imaju prosjek ispod međunarodnih standarda (dvije trećine plaće) to je Unsko-sanski i Srednjobosanski kanton.
– Više od 50 posto kantona funkcionira u skladu s međunarodnim standardima – zaključio je Drljača u razgovoru za Fenu.
O statusu porodilja danas delegati i poslanici s predstavnicima međunarodnih institucija razgovaraju na tematskoj sjednici u Federalnom parlamentu, gdje je direktor projekta USAID/SGIP Christian Haupt za Fenu kazao da Ministarstvo rada i socijalne politike u rješavanju ovog pitanja veoma posvećeno i uključilo je deset kantona.
– Procedura je naporna i dugotrajna jer sagledava ekonomske, socijalne i finansijske učinke propisa. Svrha je da dođemo do propisa koji će biti kvalitetan i finansijski provodiv – istakao je Haupt.
Budući da preovladava problem u neredovnosti isplata, jer naknade kasne po godinu i više resorno ministarstvo će tome posvetiti više pažnje.
cure.ba
