– Moj brat je pobijedio sve, on je najmoćniji, jedva čekam da dođe kući. Ja sam mu dao ime – ushićen je Aleksa dok se njegov otac Vidan još drži za glavu u nevjerici šta sve, kako kaže, živom čovjeku može da se dogodi.
– Krenuli smo u Čačak jer je Sanji bio zakazan porođaj. Beba je bila krupna pa su htjeli da je porode prije Nove godine, ali pošto nije bilo problema u trudnoći odlučili smo da ipak sačekamo 2016. godinu. Valja se da sve krene po dobru od početka godine – priča Vidan.
Spakovali su se i pošli na vrijeme, trudovi još nisu počeli. Vejao je snijeg, bilo je deset ispod nule.
– Treba nam vremena da se sa ovog brda spustimo do puta. Vozio sam polako, probijao se ali, vjerujte, u životu nikada takva gužva nije bila na putu. Mećava veje, vjetar zavija, lede brisači na kolima. Na nesreću u Ovčar Banji staje auto. Pogledam, crijevo za vodu ispalo. Vratim ga ali opet neće da upali. Zaledio plin. Uz to snijeg sve jače pada, a ja razmišljam šta mi je činiti – priča Vidan još vidno uzbuđen.
– U tom trenutku staje policija i pita treba li pomoć. Iz auta čujem doziva me Sanja, pitam šta je, a ona mi govori da joj je pukao vodenjak. Tada više nije bilo okolišanja. Policija je odmah reagovala, upalili su rotaciono i krenuli smo. Ja sam se trudio da budem trezven zbog supruge da je ne uplašim, ali samo moje srce zna kako mi je bilo. Vjerujte, kolona automobila je bila toliko duga da je policija morala skoro čitav put da vozi lijevom trakom, probijajući se do porodilišta. Svaka im čast – priča Vidan Marjanović.
Iako je putovanje trajalo satima, ipak su na vrijeme stigli u porodilište gdje je Andrija, carskim rezom, došao na svijet. Zdrav i hrabar od prvog sekunda života.
Majka Sanja je presrećna jer je drama završena na najbolji način, ali je hvata jeza kada pomisli šta je sve moglo da se dogodi.
– Ne smijem ni da razmišljam o tome. Sada mi je samo važno da je moj heroj tu živ i zdrav. Hvala policajcima koji su pomogli da danas budem ponosna majka dva anđela.
blic