Uprkos upozorenjima ljekara i strahovima članova porodice za život nje i njenog djeteta, volja i snaga ove mlade žene nadjačale su bolest, te je ona ostvarila svoj najveći san – da postane majka.
– Imala sam 20 godina kada me je tzv. Vilsonova bolest mogla koštati života jer mi je usljed tog oboljenja otkazala jetra, i od mene su se 2006. godine ljekari već bili oprostili. Ipak, postojala je mogućnost transplantacije. Moj otac, moj heroj i spasilac Ljubinko Filipović insistirao je kod ljekara da pokušaju, da veći dio njegove jetre presade meni. I pristali su, ali to je bio ogroman rizik za oboje. Do tada su kod nas presađivali jetru samo s mrtvih donora. Ljekari na VMA su to odlično obavili i, evo me, živa sam i srećna, kao i otac – uz osmijeh priča Lena, dok u rukama ljuljuška svoju bebicu.
Od operacije, Lena je na terapiji, svakodnevno pije imunosupresivne lijekove, koji sprečavaju njen organizam da odbaci tuđi, presađeni organ.
Poslije transplantacije brzo se oporavila. Nakon nekoliko godina, udala se za Bojana, mladića s kojim je bila u vezi i u vrijeme dok je bolovala.
– Stalno sam razmišljala o djeci. Pitala sam se da li ćemo ih ikada imati. Počela sam da se raspitujem, čitam domaću i stranu literaturu, razgovaram s ljekarima, htjela sam da znam koje su šanse da žena sa presađenim organom zatrudni i rodi zdravo dijete. Ispostavilo se da je to veoma rizično. Imunosupresivna terapija može da izazove odbacivanje ploda, oštećenja i kolaps u majčinom organizmu. Zapravo bi to značilo da stavljam glavu u torbu jer terapiju nisam smjela da prekidam – priča Lena, inače profesor engleskog jezika.
Međutim, ipak je odlučila da pokuša.
– Žarko smo željeli dijete. Moja doktorka na VMA, koja je divna i brižna, stalno je ponavljala da sačekam još malo. Nisam htjela više da čekam. Ona je, čini mi se, bila u većem strahu od mene. Onda sam zatrudnila i bili smo presrećni. Trudnoća se vodila kao visokorizična, svakog mjeseca sam po tri dana ležala zbog raznih ispitivanja u GAK „Narodni front“, a od osmog mjeseca do porođaja, 15. aprila, bila sam u bolnici – priča ova brižna mama.
Porođaj je prošao bez problema, carskim rezom na svijet je stigao mali Bogdan.
– Znala sam da ne smiju da me porode prirodno zbog napona, jer su meni sve vene premošćene. Zahvaljujući doktoru Dejanu Dimitrijeviću, sve je prošlo u najboljem redu. Ipak, i ljekari su bili skeptični i uplašeni jer je to bio prvi put da porađaju ženu koja ima presađeni organ. Na sreću, sve je bilo u redu i sada je s nama naš veseli dječak – sa širokim osmijehom na licu kaže Lena.
Majka – stub i snaga
Ubrzo nakon što je zatrudnila, Lena je saznala da njena mama ima rak.
– Cijelu trudnoću provela je uz mene, brinući. Majka je bila moj stub i snaga, i uvijek će to ostati. Samo dvije nedjelje nakon što je Bogdan ugledao svjetlost dana, ona je preminula – priča Lena.
blic
