Suzana Đorđević (27) tog 21. juna, u petom mjesecu trudnoće, rodila je djevojčicu nešto veću od šake i tešku svega pola kilograma, a u bolnici Sveti Luka u Smederevu su je, kako tvrdi, greškom, ne provjerivši u potpunosti bebino stanje, proglasili mrtvom nedugo po rođenju!
– Četiri sata kasnije i dalje sam bila zgrčena i plakala. A onda je došla doktorka i rekla da se čudo desilo i da je beba ipak živa. Taj šok, sreću, nevjericu, ali i bijes koji sam osjetila nemoguće je riječima opisati! – priča Suzana o svojim pomiješanim osjećanjima. S jedne strane je nadiralo ushićenje što je djevojčica dobro, s druge gorčina na medicinskog osoblje i što su se tako poigravali sa jednim mladim životom:
Predlagali kiretažu
– Trudnoća je bila bez problema do tog dana kada mi je pukao vodenjak. U bolnicu sam došla oko pola sedam ujutro, a doktorka me je, iako sam imala krvarenje, pregledala tek poslije četiri sata. Sjedila sam u čekaonici u bolovima, a kada me je doktorka konačno predlagala, predložila je da se uradi kiretaža. Ipak, porodili su me prirodnim putem.
Suzana otkriva da je Milica ostala živa zapravo samo pukom slučajnošću.
– Kasnije sam od jedne medicinske sestre saznala da ju je ona spasla. Prolazila je hodnikom pored prostorije u koju smeštaju mrtve bebe i slučajno vidjela da moja djevojčica mrda ručicom. Prišla joj je, povila je i otvorila prozor. Bebica je prodisala!
Vesela i zdrava
Odmah su je stavili u inkubator i potom hitno prevezli u Univerzitetsku dječiju kliniku u Beogradu, gdje je beba boravila četiri mjeseca.
– Danas moja hrabra kćerka ima pet mjeseci i 3.600 grama, vesela je, lijepa i zdrava. Kada samo pomislim da je tako lako moglo da se desi da je više nema, stegne mi se srce. Otišla sam kod ljekara vjerujući, kao i svi, da će mi pomoći, a oni su se grubo poigrali našim životima – priča majka dok u rukama drži milu, naprednu djevojčicu koja se smijulji, nesvjesna toga da je njen život čudom spašen.
PRIJATELJI SU MI IZJAVLJIVALI SAUČEŠĆE
Goran Milosavljević (44), otac male Milice, kaže da se u trenutku kada je došlo do ovog nenadanog porođaja nalazio u Danskoj, gdje radi. Vijest o tome da mu je dijete preminulo javila mu je supruga.
– Bio sam neutješan. Kupio sam kartu za prvi let do Srbije. Prijatelji u Danskoj i drugar koji me je sačekao izjavljivali su mi saučešće. Duša me je boljela – priča Goran i dodaje da je saznao da je beba živa tek oko 11 uveče, kada je sletio i pozvao Suzanu da vidi gdje se nalazi.
– Zvučala je raspoloženo i rekla da je „pola sata provela sa bebom“. Bio sam zaprepašćen. „Kako sa bebom?!“, pitao sam je, da bi mi konačno objasnila da je beba živa.
(Kurir)
cure.ba
