Ponašala sam se kao 20-godišnjakinja, iako sam imala samo devet godina. Počela sam da pijem, drogiram se i družim sa starijim osobama – ispričala je Tereza.
Nije znala za pravila, niti granice. Njeno djetinjstvo bilo je sve, samo ne normalno. Sa 11 godina, njen jedini brat ju je napastvovao u ruševinama jedne zgrade.
Na njenom tijelu počele su da se primjećuju promjene, a jedan porodični prijatelj je primijetio da nešto nije u redu. Posumnjali su da bi mogla biti trudna, a onda su joj uradili test trudnoće koji je bio pozitivan.
Uprkos svemu, ona je željela da rodi dijete. O silovanju niko nije govorio ni riječi. Nakon 2 godine, morala je da da dijete na usvajanje. DNK testom je utvrđeno da je otac djeteta njen rođeni brat, koji je potom zbog silovanja osuđen na 4 godine zatvora.
Terezi je trebalo mnogo vremena da se ponovo vrati u normalu, a o ovom tragičnom iskustvu, odlučila je da napiše knjigu.
Sa 21. godinom pričala je kako ona ima samo jednu želju, da pronađe svoju kćerku.
– Nadam se da ću jednog dana uspjeti da povratim svoju kćerku! Želim da zna da je mnogo volim i da bih sve uradila za nju! Za mene će biti strašan dan onda kada bude saznala da je njen ujak zapravo i njen otac. Nadam se da neće biti ljuta na mene… – rekla je Tereza.
Sada, dvije godine kasnije svoj život je skoro sasvim dovela u normalu. Ima vjerenika i ponovo je trudna, ali i dalje žali za tim što nije uspjela da nađe svoju prvu kćerku.
– Mnogo mi je drago što ću opet biti mama, ali ne želim da moje prvo dijete pomisli da sam je napustila niti da ću je zamijeniti novom bebom. Moja vrata će joj uvijek biti otvorena ako se ikad odluči da me nađe – rekla je Tereza.
(Srbija Danas)
