Sve što radimo u životu naše djece, vraća se stostruko. Ako dijete raste u povjerenju – ono se također uči imati povjerenje u druge, ako mališani dobivaju ljubav i podršku, oni sami postaju pažljivi i brižni.
Ali postoje strašne pogreške koje odrasli čine pod utjecajem ljutnje ili ravnodušnosti, bez razmišljanja o tome u što bi se to moglo pretvoriti u duši malog djeteta…
Mi jako vrijeđamo našu djecu kada:
1. NE RAZUMIJEMO
Kad sam imala 13 godina, zaljubila sam se. Eugene je bio odlikaš te je bio idealan u mojim očima. Međutim, on nije obraćao nikakvu pozornost na mene, a ja sam plakala. Majka me pokušavala utješiti, govoreći potpunu besmislicu: “Pa što je tebi! To je tako neozbiljno. Sve će to proći za godinu dana! ” A ja nikako nisam željela da moje stanje zaljubljenosti prođe.
Puno godina kasnije sam vidjela istu scenu u filmu “Ne mogu ni sanjati”:
– Mama, volim Katu!
– Oh, ne budi smiješan. Imati ćes milijun takvih „Kata“! ..
– A zašto vi, roditelji, sve znate unaprijed za nas?
2. NE PODRŽAVAMO
Mali Caruso je trčao kući iz škole u suzama: “Majko! Učitelj pjevanja je rekao da je moj glas kao vjetar koji urla u dimnjaku “.
“Pa, što ti govoriš, sine moj! Ne slušaj nikoga. Pjevaš kao najljepši slavuj na svijetu. Ja to sigurno znam!”
Strašno je pomisliti da svijet možda nikada ne bi čuo tog velikog tenora, da ta žena ne bi bila tako mudra. Uvijek recite svojoj djeci: “Možeš ti to! Ti ćeš uspjeti to savladati! “- To je vrlo inspirirajuće.
3. USPOREĐUJEMO s drugom djecom
“Pogledaj kakva je Anja – uredna i čista. A ti si kao svinja.” Zvuči poznato?
Jednu stvar ne mogu razumjeti: što žele postići majke govoreći takve riječi? Osim mržnje prema Anji, teško je izazvati druge emocije…
4. RUGAMO SE
Ja i mala sestra smo ušli u dućan. Sestra je imala 3 godine, a lice joj je bilo u mrljama: imala je varičele. Prodavačice, kojima je bilo dosadno i koje nisu našle pametnijeg posla, okrenule su se prema nama i počele se hihotati: “Oh, koja je to ljepotica došla k nama! Pogledajte ju!”, u glavi mi je bila samo jedna misao: gdje da nađem pištolj u blizini da ih upucam ..?
5. VRIJEĐAMO djelima i riječima
U 8. razredu, smatrala sam se dovoljno zrelom i samostalnom curom. Jednom smo dugo sjedili s tatom rješavajući geometriju, koju je moj mozak kompletno odbijao razumjeti. A onda me tata iz očaja i ljutnje klepnuo… po guzi! To nije bilo toliko bolno koliko iznimno uvredljivo! Dugo nisam htjela s njim pričati nakon toga. A on nije mogao shvatiti što me zaista toliko povrijedilo…
6. VIČEMO i gubimo kontrolu nad sobom
Sjećam se kako je u rodilištu moja susjeda u sobi, iscrpljena cviljenjem svog novorođenog djeteta, zgrabila dijete i počela ga tresti i vrištati: “Što ti je, dovraga, što još želiš?” Nikada neću zaboraviti ogromne, plave, prestrašene oči djeteta, koje nije razumjelo što se događa. Čini mi se da se i ona sama nakon toga sramila…
7. IGNORIRAMO
I vjerujte mi, to je najgore. Japanski znanstvenik je pokazao cijelom svijetu eksperiment s biljkama. Tri ista sjemena su bila posađena u tri staklenke. Svako jutro, u prolazu pored prve staklenke znanstvenik je pozdravljao sadnicu i govorio joj lijepe riječi. Dok je prolazio kraj druge staklenke, vikao je i govorio biljci uvredljive i ružne riječi.
Treću biljku je jednostavno ignorirao, prolazio pokraj nje bez da je pogleda. Nije teško pogoditi što se dogodilo s biljkama nakon mjesec dana. Prva je narasla sočna i zelena po cijeloj širini prozorske daske, druga se potpuno sasušila dok je od treće ostao samo trulež! Djeca su također poput zelene klice: roditelji nakon puno godina, žanju ono što su njegovali!
***
Sada maknite pogled s monitora i zamislite svoje dijete. Evo ga cijeli je bucmast, sa stisnutim šakicama, smiješno nabara nos i smiješi se cijelom širinom svojih krezubih usta i u vašem srcu kao odgovor na to budi se nešto veliko i nježno. Ova beba voli vas bezuvjetno: u svakom raspoloženju, s bilo kakvim darovima, samo zato što ste vi njegovi mama ili tata i za taj ćete osmijeh dati sve na svijetu!
Sjetite se toga, što je češće moguće, i volite svoju djecu!
