Mihail Labkovski, popularni ruski psiholog, poručuje roditeljima kako izabrati školu, treba li raspravljati s učiteljima i u kom trenutku dijete stvarno treba ostaviti na miru. Ako ne želite da dozvolite da škola slomi vaše dijete, ovih 12 savjeta će vam biti od velike pomoći, pišu “Detinjarije“…
1. Prije škole djecu ne treba opterećivati. Do 6-7 godina mozak djeteta fiziološki nije spreman da prima veliki obim informacija. Vi ćete izgubiti novac, a dijete – djetinjstvo.
2. Nemojte za đaka prvaka tražiti “jaku školu”. U nižim razredima za dijete je najvažnije da postigne psihološki komfor. Zato odaberite normalnu školu, blizu kuće. Dijete neće trošiti vrijeme i snagu na odlazak i povratak, i lakše će mu biti da gradi odnose sa prijateljima iz odkeljenja ako žive u komšiluku.
3. Prva učiteljica ne treba da bude stroga nego dobra. Potrebna vam je adekvatna učiteljica koja voli djecu i radi u školi jer voli taj posao. Zato idite u proljeće u obližnju školu i raspitajte se kod roditelja četvrtaka.
4. Škola je odgovornost vašeg djeteta, a ne vaša. Možete uzeti odmor prve dvije sedmice na početku prvog razreda, a onda se dogovorite s djetetom: “Mene tvoja škola ne uznemirava, a ja neću uznemiravati tebe.”
5. Prestanite da zapitkujete šta je bilo na svakom času i da pretjerano reagujete na ocjene. Neka tema škole postane tabu. Ako dijete želi da razgovara o školi, razgovarajte; ako ne želi – ne treba mu kliještima izvlačiti riječi iz usta.
6. Domaći ne treba raditi s djetetom, školsku torbu mu ne treba spremati, da li je nešto zaboravilo, ne treba vi da vodite računa. Mislite malo na sebe – to dijete trebalo bi da vas pripazi u starosti. A ako vi sve radite umjesto njega, to u budućnosti neće biti mali problem.
7. Naravno da svom djetetu možete pomoći. Ali dijete prvo treba da pita: “Mama, ja ovo ne razumijem?” A ne da vi malo-malo pa prilazite i pitate da li je sve u redu. Ako dijete ne pita ništa, znači da je sve u redu.
8. Ako učitelj ne voli vaše dijete, problem se mora rješavati. Probajte da prvo razgovarate s učiteljem, zatim s direktorom, ako nema fajde – idite dalje. Možete ga prebaciti u drugo odjeljenje pa čak i školu. Ni u kom slučaju dijete ne treba ostavljati u stanju dugog permanentnog stresa.
9. Pubertet je najteži period u životu vašeg djeteta. Počinje između 12. i 14. i traje do 15-16. godine. To je vrijeme složenih psihičkih i fizičkim promjena. Upravo u to doba djeca polažu prijemne ispite. Dijete može lošije učiti, od odlikaša postati trojkaš. Ako ne želite konflikte i teže probleme, uključujući i pokušaje samoubistva – ostavite dijete na miru. Vaš zadatak je da to vrijeme prođe što mirnije i što brže da bi se košmar završio.
10. Ne treba dolaziti u otvoren konflikt sa školom – vrlo vjerovatno ćete izgubiti bitku. Kada vas pozovu na razgovor i budu pričali o jakoj školi, složenom programu i potrebi da se pozabavite djetetom – ne suprotstavljajte se. I nastavite da radite po svome.
11. Nije neophodno specijalno razvijati djetetove talente ako to dijete ne želi. Talenat treba da pruža radost, a ne da se iskorištava. Ne treba se naprezati, tražiti pedagoge ne bi li neko dao odgovor na pitanje “šta čuči u njemu?” Najćešće ne čuči ništa posebno i u tome nema ničeg tragičnog.
12. Najvažnije je da naučite da svoje dijete prihvatate ne očekujući od njega ništa. Nije važno kako uči, volite ga onakvo kakvo jeste i šta god da radi. Da, kad bude imao 15, biće teže nego kad mu je bilo pet. Dijete ne treba da u vama izaziva nekakvo odbijanje. Ali da bi bilo tako, treba prvo da zavolite sebe.
