Naime, pokrivanje i pare, brada i pare, su najčešće vezane sa šiizmom. To je drugi po veličini ogranak islama.
Islamska zajednica se podijelila 30 godina nakon Muhamedove smrti. Glavna podjela je na Sunite (85% muslimana) i Šiite (10%). Nedugo nakon smrti Poslanika u tadašnjim islamskim zemljama, kao i onima koje će to tek postati, postepeno su se razvijala različita shvatanja vjere. Sunitski muslimani često Šiite gledaju kao otpadnike od vjere.
Taj pokret ima mnogo novca čime privlači omladinu, neuke ljude, koji bi za pare i stavili maramu i nikab, najčešće djeluju na područjima koja su siromašna pa su se tak pojavili i u našoj državi, ali prema mišljenju istinskih vjernika, muslimana, to nema veze sa vjerom islam.
Naše današnje sagovornice govore zbog čega su se one pokrile, da li im je neko platio za stavljanje hidžaba, te kako ljudi u Bosni i Hercegovini gledaju na maramu i pokrivene muslimanke.
“Ja sam se pokrila 2001. godine u mjesecu Ramazanu. To je meni u duši i srcu jednostavno to je osjećaj koji se ne može opisati. Srce i duša su tražili da se pokrijem. Pokrila sam se da budem pokorna Allahu. U početku svi su govorili čak i moji najbliži da sam se pokrila zbog novca međutim može se uvijek dokazati da novac nema ništa stim. Svi znamo da novac može svašta učiniti čovjeku ako mu čovjek dopusti npr. ako neko prima taj novac da nosi maramu, hidžab, nikab i ako prestane dobijati taj novac šta će se desiti? Takva pitanja nikad ne uzimam previše sebi, uvjek kažem oni sebi ja sebi“, rekla je za “Source” Ilma Kerić Bećirević.
Naša sagovornica tvrdi i kako u Bosni i Hercegovini, iako smo zemlja koja prihvata sve vjere i sve kulture još uvijek ima ljudi koji osuđuju pokrivene žene i imaju brojne predrasude.
“Ja i kolegice smo išle autom i ona je vozila. Igrom slučaja nešto nije bila vješta da krene uz brdo, pokušavala par puta neće i već je publika tu po običaju, padaju i teške riječi ‘Ove sa maramom pojma nemaju’, a ja njoj reko izlazi i sjedi pozadi ja ću. Kad sam ja sjela reče tad jedan ‘E ova je još gora’, reko gledaj pa vidjećemo i ja uzasla uz to brdo iz prvog pokušaja. Kada sam se vraćala samo su gledali, nije im više bilo izgleda zanimljivo“, govori nam Ilma.
Ona kaže da je imala neprijatna iskustva i u javnom ustanovama u našoj zemlji.
“Imam osjećaj da misle ako smo stavile maramu na glavu da smo i mozak pokrile“, kaže naša sagovornica.
Sumeja Tucaković pokrivena je od svoje četrnaeste godine. Kaže kako je kao djevojčica gajila ljubav prema vjeri, mektebu, namazu i učenju Kur'ana.
“Mnogo sam razmišljala da li da to uradim sad tj. kao djevojčica ili da čekam da “odrastem.” Ali evo hvala Bogu uradila sam to tad počevši sa obavljanjem svakog namaza učenjem kako Kur'ana tako i čitanjem literature o životu Poslanika a.s i počela sam jednostavno osjećati zadovoljstvo u tome. Privlačila me ta neka pozitivna energija žena koje nose hidžab i optimistično razmišljanje, odjeća koju nose, jednostavno sve što se tiče vjere,a hidžab je došao kao “šlag na tortu” da to sve upotpuni“, kaže Sumeja Tucaković.
Sumeja Tucaković: Novac za stavljanje hidžaba nikada ne bih prihvatila
Kada se pokrila uslijedila su brojna pitanja.
“Naravno,odmah je bilo ‘Ti si mlada, pokrij se kad ostariš’. Ja njima nisam mogla objasniti šta je u stvari pokrivanje ili ipak su se oni pravili da ne razumiju,ali to sam riješavala inače pitanjem: ‘A otkud znam da li ću ustati sutra živa, a kamoli da li ću dočekati da ostarim, jer znate smrt je bliža od žile kucavice’. Svi bi onda ušutili i tema bi se promjenila. Sada kao aluminista Elči Ibrahim-pašine medrese gdje god apliciram za posao, svi me pogledaju ispod oka što bi se reklo, poslušaju naravno oni mene, ali ništa od tog ne bude“, kaže sagovornica, koja se susrela sa problemima pri zapošljavanju.
“Upravo neki dan sam išla na razgovor za jedan posao i rečeno mi je da postoji mogućnost da zbog moje marame njima opadne profit jer kao ljudi se plaše, mada ne znam čega, ali eto šta bi ja i dalje neću odustati, trudit ću se pa bit će ako Bog da“, kaže naša sagovornica.
Sumeja kaže kako su joj postavljali pitanja da li joj je plaćeno za to što se pokrila, ali ona tvrdi da novac nikada za to ne bi prihvatila.
“Mislim da to nije uredu jer sve osobe koje ja poznajem, a poznajem ih stvarno mnogo, bilo da nose hidžab ili nikab sve one to nose svojom voljom, bez prisile,bez ikakvog “plaćanja” i slobodno mogu tvrditi da 90% žena koje nose da li hidžab ili nikab rade to iskreno u ime Boga. Ne mogu reći da nema bezobraznih ljudi tj.oni koji to rade da okaljaju islam, muslimane a usput da i zarade govoreći javno da im se plaća da nose maramu. Danas svega ima, ali ja opet kažem na kraju svako će za sebe odgovarati i svi mi trebamo pomesti prvo ispred svojih vrata,pa onda ispred tuđih“, kaže Sumeja Tucaković.
Zineta Kruško se pokrila kada je krenula u srednju školu, tačnije u medresu ,,Osman ef. Redzovic,,.
“Smatrala sam ako idem u školu koja se temelji na vjerskim načelima, Poslanikovom sunnetu, onda je nekako logično da budem pokrivena. S obzirom da u školi smo imale obavezu da nosimo hidžab, ja sam sama odlučila da ga više i ne skidam“, kaže Zineta Kruško.
Često se suočava sa predrasudama i pitanjima da li je neko natjerao da se pokrije, kako izgleda njen privatni život što joj često zasmeta.
“Budući sam pravnik, a svjedoci smo da je prije par mjeseci bila aktuelna Odluka VSTV-a o zabrani nošenja vjerkih obilježja, pa se to najviše odnosilo na maramu/hidžab. Osnovno ljudsko pravo je da svako nosi ono što hoće, marama je samo jedan više odjevni predmet. Marama u današnje vrijeme nije čisto izraz vjere. Dosta njih nosi kao modni detalj, zbog bolesti i slično“, tvrdi naša sagovornica.
Zineta Kruško: Traže se oni koji su slabijeg imovinskog stanja
Smatra da pitanje o plaćanju za nošenje marame proizilazi iz cjelokupne situacije koja se dešava oko nas i 21. vijeka.
“Gledajući na dešavanja koja se tiču ratišta, a koja se odvijaju i preko naše države, gdje postoje posrednici između ratišta i onih koji tamo odlaze. Gdje im se nudi puška uz zamjenu za novac. Zato se i traže oni koji su povoljni, slabijeg imovinskog stanja i slično. S druge stane postoje žene koje žive sasvim jedan normalan život sa svojim porodicama, žive život od svojih prihoda kao i svi drugi“, kaže nam Zineta.
Aida Memić Ivazović se pokrila prije 17 godina. Imala je, kako kaže, konstantne snove o marami, stalno su joj u snu dolazile “pokrivene” djevojke i donosile marame kao poklon.
“Često dobijam pitanja zašto sam se pokrila, ko me je nagovorio, natjerao i jako je teško objasniti te snove i tu vezu sa Bogom. Imala sam par ljudi koji su me direktno pitali koliko dobijam novaca. Nasmijem se objasnim da ne dobijam novac, da je to moja odluka i da je familija bila šokirana kada sam se pokrila” kaže Aida Memić Ivazović.
Aida Memić Ivazović: Na takva pitanja se samo nasmijem
“Takva pitanja mi samo govore da su pojedincu neupućeni, a i nije lako objasniti ljubav prema marami“, rekla je sagovornica.
Garanović Čerima maramu nosi već 12 godina. Želja se probudila još dok je bila djevojčica, u šestom razredu osnovne škole.
“Kao još uvijek neozbiljno dijete, mama mi nije dopustila da se pokrijem. Kada sam krenula u 8. razred, tad sam ponovo izrazila želju za maramom i moji su mi dopustili. Tako da sam to prihvatila kako bi naš narod rekao i rukama i nogama, ali najviše srcem. Mnogo se toga promijenilo u ovih 12 godina. U početku nisam obraćala pažnju ni na kakve komentare, jer sam i odgojena u smislu toga da se svačije mišljenje poštuje, ali ne mora da se “pokori” svemu ili ičemu što drugi ljudi kažu“, kaže nam Garanović Čerima.
Kako je odrastala i postajala ozbiljnija susretala se sa raznim komentarima poput: ‘Tako mlada si stavila maramu’, ‘Zar ti nije žao tvoje mladosti’, ‘Ko te natjerao’, ‘Zašto te natjerao’ i slično.
“Ljudi su čudo. Ja to uvijek kažem. Ja sam prije svega čovjek,pa onda pokrivena djevojka. A ako sam pokrila svoju kosu, nisam pokrila svoj mozak. Ljudi su puni predrasuda o nama, pokrivenim djevojkama. Pogotovo u današnje vrijeme, gdje se diljem svijeta marama povezuje sa terorizmom. Svako ima pravo da bira svoj stajling. A marama sama po sebi ne stavlja čovjeka u okove, ne postavlja granice. Valjda je to mozak, tradicija, ponašanje“, kaže naša sagovornica.
Garanović Čerima: Gdje se to treba prijaviti?
“Kao većina pokrivenih djevojaka sretala sam se sa pitanjima da li sam se zbog novca pokrila. Takva pitanja smatram smiješnim. Mislim, a gdje se to treba prijaviti? Kao nezaposlenoj profesorici dobro bi mi došla koja marka sa strane, za moje troškove“, kaže kroz smijeh Garanović Čerima, prenosi “Source“.
