Vlasnici, s jedne strane, budućim zaposlenima nude dobre plate, isplatu neoporezovanog iznosa koji je omogućen izmjenama poreznih propisa i smještaj dostojan čovjeka, a sezonci, s druge strane, često ističu kako se malo koji gazda zaista drži onoga što kaže, dok se neki žale na izrabljivanje i neljudske uslove rada.
Ako je suditi po istraživanju Marka Lucića iz Odjeljenja za analize i istraživanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), od 7.263 ispitanih radnika koji su prošle godine radili u najvećim turističkim odredištima, samo njih 1.452 (24,9%) imalo je platu veću od 5.200 kuna (oko 700 eura), 3.800 kuna (oko 513 eura) i manje zarađivalo je 1.507 radnika (25 %), platu od 3.801 do 4.500 kuna (500-600 eura) imalo je 1.607 radnika (27,6%), a platu od 4.501 do 5.200 kuna (600-700) primalo je 1262 radnika (21,7%).
Kako je kod sezona u Hrvatskoj počela, portal “100posto.hr” razgovarao je sa troje sezonaca koji su radili ili rade u različitim delovima hrvatske obale i anonimno su podelili svoje priče.
U potrazi za stalnim poslom, 26-godišnji magistar informacionih nauka iz Zagreba odlučio je sreću da okuša izvan struke i prijavio se za sezonu na kojoj je izdržao, kako kaže, sedam dana.
– Dugo sam tražio posao, a onda sam vidio da u jednom hotelu u Rovinju traže radnika. Prijavio sam se i odlučili su da me zaposle. Rekli su mi da ću za početak raditi na poziciji servira, a kasnije kao konobar. Međutim, kad sam tamo došao rekli su mi da ću ipak raditi i “room service” i mini bar, a tome nije bilo govora kada smo razgovarali o uslovima – priča.
“Bila je obećana jedna plata, a primili su manje od onoga što im je rečeno”
Kaže kako je bio spreman na puno fizičkog rada i na to da radi više od 8-9 sati dnevno.
– Kako se radilo o novom hotelu koji je tek otvoren, situacija je bila strašno neorganizovana. Glavni problem bio je nedostatak komunikacije između zaposlenih i menadžmenta, kao i između nadređenih i zaposlenih. Stvari jednostavno nisu najbolje funkcionisale – objašnjava.
Na pitanje kako je bio zadovoljan smještajem, šturo odgovara da je po tom pitanju sve bilo u redu, a posao je, kako kaže, trebao da obavlja za platu od 4.700 do 4.800 kuna (oko 650 eura).
– To je plata koju su nudili i drugima, odnosno zavisno od pozicije. S tim da su mi drugi kolege rekle da im je bila obećana jedna plata, a da su primili manje od onoga što im je rečeno – tvrdi on.
Nakon sedam dana vratio se u Zagreb i odlučio da traži posao u struci u kojoj se, objašnjava, više vidi.
“Sezonce često tretiraju kao da su u robovlasničkom odnosu”
Iduća sugovornica, 24-godišnja studentkinja koja studira i radi u Zagrebu, odradila je dvije sezone 2016. i 2017. godine kao kuhar u restoranu u sklopu hotela.
– Sezona je fizički i psihički naporna, iako ima lijepih trenutaka kad sklopite nova prijateljstva ili dobijete pohvalu nadređenih, rad na sezoni često jako frustrira. Dvije godine su mi bile i više nego dovoljne i nemam namjeru da se vraćam, ali nikad ne reci nikad – objašnjava.
Kaže kako u neugodnim iskustvima koje sezonci često dijele ima puno istine.
– Ljudi imaju svoj ponos, a sezonce često tretiraju kao da su u robovlasničkom odnosu. Imala sam korektnog šefa, ali stvari poput smještaja, obračuna plate i pustih obećanja su me odbila od daljih odlazaka na sezonu – tvrdi.
Što se tiče plate, kaže kako sezonski radnici poput konobara mogu jako dobro da zarade zbog napojnica.
– Znam dosta kolega koji sa sezonskom zaradom izdržali do sljedeće godine. Budući da na sezoni baš nema previše vremena za trošenje novca, puno se može uštedjeti – tvrdi.
Kaže kako je njena plata iznosila oko 6.000 kuna (oko 810 eura) i da je time bila relativno zadovoljna, iako smatra da je to u svakom slučaju premalo za sve ono što pošteni i marljivi sezonci odrade i nose na svojim leđima.
Iduća sugovornica s kojom je razgovarano je veteranka u ovom poslu. Već 8. godinu za redom radi sezonu kao kuharica na ostrvu Krku u Baškoj.
– Uslovi rada u poslu kojem se bavim su jako zahtjevni. Temperatura u maloj kuhinji koja ima par friteza, peć, dva roštilja je 50 stepeni. Nema klime, otvoriš vrata i prozore da bi napravio promaju – započinje svoju priču.
“Ljudi koji dođu na sezonu nisu svjesni koliko je posao težak”
Na sezonskim poslovima u Hrvatskoj, radi se praktično cijeli dan.
– Ako imate sreće da je tim dobar može se navući pauzica od sat i po, ako ne onda maksimalno sat vremena, što znači radi se cijeli dan, svaki dan, zavisno od toga koliko je čovjek sposoban, da li je to 6 mjeseci u godini ili 3 mjeseca – tvrdi.
Priča kako tek u petom, devetom i desetom mjesecu radi po 12 sati jer tada nema pretjerano puno gostiju.
– Ljudi koji dođu na sezonu nisu svjesni koliko je ovaj posao fizički i psihički težak. Čovjek mora duhom i tijelom biti spreman i uravnotežen da bi mogao da iznese sve što se od njega traži, imati jasan cilj i viziju zašto radi sezonu. Treba uzeti u obzir da ljudi dolaze iz različitih podneblja Hrvatske, sa različitim mišljenjima o poslu i vještinama, pa su i međuljudski odnosi ti koji isto utiču na sve – kaže.
