Sajam zapošljavanja, koji je u Banjaluci po drugi put organizovao slovenački portal Moje delo, za samo sat vremena posjetilo je oko hiljadu stanovnika iz Banjaluke i oklonih opština. Naši građani došli su prilično spremni na razgovor sa slovenačkim poslodavcima, ponijeli biografije i volju za odlazak odavde. U našoj zemlji su, ponavljaju, male plate, jedva može da se živi od svog rada, a svi prijatelji i rođaci koji su se zaposlili u inostranstvu javljaju im da su zadovoljni tamošnjim uslovima.
Na sajmu je bilo ponuđeno oko 150 radnih mjesta, traže se programeri, bravari, zavarivači, sobari, kuvari, konobari, čistači, poštari, mesari, CNC operateri, vozači, stolari, zidari, električari…
“Ljudi su veoma znatiželjni, žele da se informišu i spremni su za rad i život u Sloveniji. Prosječna plata je hiljadu evra plus putni troškovi i hrana, a neki poslodavci nude i smještaj u početku, dok se radnici ne snađu”, kaže Špela Jeruc, ispred organizatora događaja, piše “SrpskaInfo“.
Podsjeća i da se njihovi radnici iz Slovenije iseljavaju u druge zemlje Evropske unije, zbog čega imaju deficit kadra.
A, sjatilo se u Banjaluku i staro i mlado, muškarci, žene, roditelji, ljudi pred penzijom, svršeni srednjoškolci. Svuda je, veruju, bolje nego ovdje.
Nisam zadovoljan načinom rada, platom, kulturom poslodavaca, iznosi Milan Hajder razloge svog dolaska.
“Inženjer sam tehnologije, promijenio sam deset poslova, što zbog otkaza, što ostavki koje sam sam davao, a trenutno ne radim. Ipak, nisam primjetio za moju struku da ima nekih ponuda”, kaže ovaj čovjek.
“Našla sam posao konobara, imam i smještaj, idem prvo ja da se snađem, a onda planiram i porodicu da povedem. Ne vidim perpektivu za djecu ovdje”, ispričala nam je žena, ekonomista po struci, koja je ovdje konobarisala za 700 KM.
Mladić iz Gradiške takođe planira odlazak, prvenstveno zbog male plate.
“To je najveći problem, jer se ovdje ne može preživjeti od plate. Došao sam da se raspitam oko procedura i dobijanja vize. Po struci sam saobraćajni inženjer, imam nekoliko drugova koji su otišli u inostranstvo da rade i imaju samo riječi hvale”, priča ovaj 20-ogodišnjak.
Tmuran život našeg stanovništva oslikava i priča sredovječnog automehaničara.
“Nije mi drago da idem, nema nigdje ljepšeg života nego kod nas, ali šta da radim sa pet maraka u džepu!? Rođaci, kolege, prijatelji svi su se već odselili. Meni je pedeset godina, zdrav sam, mogu još raditi, znam dosta toga, naučio me život svašta. Sada radim sezonski, za dnevnicu. Otišao bih prvo ja u inostranstvo, a onda bih i porodicu poveo”, govori nam ovaj čovjek.
Očigledno je da je u BiH potpuno narušen koncept rada, zarade, kvaliteta života, ocjenjuje ekonomista Zoran Pavlović. Ova napaćena zemlja nije u stanju, svojom nesposobnošu, da sačuva ljude za svoj ekonomski razvoj, već ih olako pušta, ističe on.
“Slovenci su prepoznali mogućnost da njihove firme zaposle naše ljude i sa njima odu u inostranstvo, da rade poslove za koje je teško dobiti vizu u Nemačkoj, Austriji i drugim zemljama koje imaju potrebe za radnom snagom. Oni su ovako direktno došli do radnika, odlučili da naprave selekciju najboljih i najsposobnijih, a nisu čekali da radnici preko veza i poznanstava stignu do njih”, zaključuje Pavlović.
Ekonomista Zoran Pavlović podsjeća da je BiH jedna od najsiromašnijih u Evropi, te da gubeći najkvalitetnije ljude samo nastavlja tim putem. Nezadovoljstvo u zemlji, radno, socijalno, ekonomsko, političko je na maksimumu.
“Imate nezaposlene, ljude koji rade za male pare, one kojima je dosta političkih predstava. Pitanje je da li normalan čovjek može da vidi budućnost u ovoj zemlji”, naglašava on.
