Ali stara je njemačka poslovica da „đavo leži u detalju” , a ti detalji su već godinama bili prepreka da Njemačka donese novi Zakon o useljavanju.
„Promjena trake”
Osobito nakon vala izbjeglica koji su došli u ovu zemlju 2015. i 2016. otvorilo se pitanje što s onima koji su zatražili azil, ali im je zahtjev odbijen.
Za konzervativne političare tu nema dileme: oni trebaju biti prognani. Ali socijaldemokrati ukazuju kako je to u praksi – ne baš tako rijetko – besmislica. Postupak razmatranja zahtjeva za azilom je često trajao mjesecima. Pod određenim pretpostavkama je i tim tražiteljima bilo dozvoljeno ovdje raditi, učiti njemački jezik i integrirati se u društvo.
Nema ih malo koji su iskoristili tu priliku tako da se nakon toliko mjeseci i njihovi poslodavci na radnom mjestu koje su našli, hvataju za glavu kad je tim izbjeglicama stigao dopis – da im je zahtjev za azilom odbijen i da moraju otići. Jer, u međuvremenu su i oni postali radna snaga koja je potrebna njemačkoj ekonomiji. Socijaldemokratski potpredsjednik vlade i ministar ekonomije Olaf Scholz upozorava: „Mi progonimo krive ljude, kažu nam mnoge građanke i građani kad vide da ima kriminalaca koji se uspješno odupiru progonu, a da istovremeno (moraju otići) oni s posla koji odlično rade i kod kojih svi žele da ostanu”.
Jer svi koji su zatražili azil su na jednoj „traci”: nema formalnog načina da „preskoče” i da im argument za ostanak postane njihova stručnost i nedostatak radne snage. I nakon noćašnjeg dogovora je objavljeno kako će se „strogo držati načela podjele doseljavanja zbog azila i zbog kvalificirane radne snage”, ali se istovremeno dodaje kako će se „u pravilniku o boravku odrediti jasni kriteriji za pouzdani status onima koji ovdje imaju “status trpljenja” ili “Duldunga”, ali koji su svojim zaposlenjem osigurali svoju životnu egzistenciju i dobro su integrirani u naše društvo”, piše u saopštenju predstavnika velike koalicije dostavljenom agenciji DPA.
Stručne radnike – trebamo
Objavljeno je kako će tokom dana nadležni ministri objaviti detalje tog sporazuma, a dosad se nagađalo kako bi se mogao odrediti neki rok do kojeg su te izbjeglice došle u Njemačku. Jer osobito bavarski kršćanski demokrati i CSU-ov ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer su odlučno odbijali takvu „promjenu trake” jer bi tako možda u Njemačku došle i nove izbjeglice koje bi zatražile azil samo da dobiju vremena da se „tu snađu”.
Ali i ministar unutrašnjih poslova Seehofer i ministar rada, socijaldemokrat Hubertus Heil, su potpuno složni kako Njemačkoj ne samo da trebaju dobri radnici, nego da „trebamo biti znatno uspješniji u dovođenju kvalificirane radne snage iz trećih zemalja”, kaže se u zajedničkoj smjernici koju su objavila ta dva ministarstva.
Zato i njemački političari često spominju Kanadu i njezin model useljavanja, makar se ovdje čuju i kritike takvog davanja „bodova” prema kojima Kanada procjenjuje one koji žele doseliti u tu zemlju. Ali u svakom slučaju će i dolazak u Njemačku olakšati poznavanje jezika, stručna kvalifikacija koja je priznata u ovoj zemlji i konkretna ponuda radnog mjesta.
Ali i tu „đavo leži u detaljima”: kako će se tražiti radno mjesto, ako neko uopće nije još u Njemačkoj – a recimo da će dozvolu dobiti tek ako ga nađe? Kako se čini, predstavnici CDU-a, CSU-a i SPD-a su noćas možda bili previše umorni da bi raspravili sve te „sitnice”, ali treba vjerovati da je Njemačka konačno na putu da dobije novi Zakon o useljavanju.
