Čitajući njihovo svjedočanstvo o potrošnji prije 40 godina teza da je prije bilo bolje, koju naši stari često ponavljaju, čini se prilično tačna.
“Ja i moja porodica, s gostima, za dvije blagdanske trpeze pojedemo jedan nov-novcat frižider od 180 litara. Naime, potrošimo toliko novca za pečenice, mezu, slatkiše i piće, odnosno dekoraciju, da bismo mogli kupiti taj frižider.”
Muškarac kaže da je nekad za taj frižider morao raditi šest mjeseci, a danas ga može kupiti za jednu plaću (op.a. danas frižider takve veličine na akciji stoji oko 500 KM), prenosi “Yugopapir“.
“Za auto, ovaj ‘stojadin’, nekada sam morao dati 50 plaća, a sada ga mogu imati za 15 mojih plaća. Došla su, eto, nova vremena u kojima ja za svoju plaću mogu kupiti sve što mi treba od glave do pete od odjeće, a nekad nisam mogao kupiti niti jedan kaput, od onog skupog štofa koji je tada bio u modi”, kaže za Yugopapir.
Porodica ima mjesečna primanja oko 6200 dinara, stanuje u dvosobnom komfornom stanu, a voze stari “NS princ 1000” iz 1965. godine, kojeg će uskoro zamijeniti “stojadin” jer su im odobrili kredit.
Domaćica kaže da za hranu na običan radni dan troši 80 do 90 dinara, a nedjeljom i subotom 110 do 120. Kod kuće jedu normalna tri obroka, djeca i užinu, ujutro piju kavu, i kavu i rakijicu poslije podne i navečer.
Muž, koji je bravar-alatničar, ima i topli obrok u tvornici, a djeca užinu u školi. Majka ne radi.
U porodici je vikendom bogatiji ručak i večera, a oba dječja rođendana se bogato slave, kao i Prvi maj, Dan republike i Nova godina.
“Da ne lažem i meni su januar, maj i decembar najduži mjeseci u godini, jer se za praznike troši nemilice. Ali zato naiđu mjeseci jeftinog voća i povrća pa se to jedno s drugim prebije”, kaže domaćica.
Kada otplatimo auto, koji ćemo ako ne poskupi kupiti na kredit do proljeća, počet ćemo razmišljati i o vikendici.
