Nude se poslovi u industriji proizvodnje dijelova za televizore, filijalama velikih automobilskih kompanija i slično. Semir (prezime poznato redakciji) iz Banovića odlučio je da okuša sreću. Javio se na oglas jedne beogradske agencije. I tu je počela noćna mora, veća od nezaposlenosti.
Stupio je u kontakt sa Vesnom S., vlasnicom agencije, koja mu je ponudila posao u “tv industriji”. Obećala mu je satnicu od tri eura, topli obrok 1,9 eura, uz besplatan smještaj i prevoz od Beograda do slovačkog grada Nove Zamki, priča Semirova sestra, prenosi “Avaz“…
Sretan zbog činjenice da je konačno pronašao posao, krenuo je iz Banovića za Beograd, a onda autobusom ka Slovačkoj. Ali, u Nove Zamki nije stigao, zapravo odvezli su ga u selo Horne Salibi u okrugu Galanti. Tu su počeli problemi.
Smješten je u sobu u kojoj je bio samo jedan dušek, koji je morao da dijeli sa još jednom osobom. U sobi je bilo i drugih “podstanara“, jer su po ćoškovima postavljene mišolovke. U sobi su bile i neke posude sa prljavom vodom. Semir je, prema kazivanju njegove sestre, u Slovačku doputovao oko 2 sata iz ponoći, a već u 4 sata po njih je došao autobus da ih vozi na posao.
Na poslu nije imao ni hranu ni pauzu, niti je to bilo ono što je dogovoreno. Ništa nije bilo onako kako su mu u agenciji obećali. Iako mu je obećano da će raditi za satnicu od 3 eura, zapravo je trebalo da radi za satnicu od 1,3 eura. Treći dan su tražili da preda pasoš, što je Semir odbio, nakon čega su ga istjerali iz sobe u kojoj je bio smješten. Prespavao je na ulici po kiši.
Porodica je morala da moli poznanike u Austriji, da odu u Slovačku i prevezu Semira do autobuske stanice i naravno plate mu povratak kući.
Semir je u Banoviće stigao u nedjelju, čime se njegovo putešetvije još i dobro završilo kako je moglo. Vlasnica agencije ih je blokirala na Facebooku i više im se ne javlja.
“Internetom kruže priče da je mnogo ljudi prevarila. Sa njom sam komunicirala dok je Semir bio u Slovačkoj i slagala je da bih željela i ja da idem u Slovačku, kako bih dobila informacije o njemu. Tada mi je rekla da oni ‘peru’ pasoše i da Semir ne mora da se vraća u BiH poslije 90 dana“, kaže Semirova sestra.
“Često smo upozoravali javnost o takvim oglasima. Većina ih ode tamo da radi samoinicijativno i onda nastaju problemi“, pojašnjava Boris Pupić iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Na kraju dodaje da nema mogućnosti da neko istražuje i zatvara agencije poput one iz Semirove priče.
“Imate oglase u kojima se navodi samo da neko traži radnika. Onda se naivni ljudi jave i onaj ko je postavio oglas traži da mu uplate 100 ili više eura. Kada se to dogodi, kasnije se više nikada ne jave. Kada nam takve slučajeve prijave, mi obavijestimo SIPA-u, ali i to je teško istraživati, jer ljudi samo promijene broj telefona i tu priča završava“, zaključio je Pupić.
