Prema mišljenju socijalnog psihologa Srđana Puhala, treba prvo postaviti pitanje ko su danas uspješni ljudi, odnosno ko su oni koji se predstavljaju kao uspješni. U tu kategoriju ubraja političare, ljude s estrade u najširem smislu, od pjevačica, glumaca, starleta do nekih ljudi kojima se, napominje, ne zna tačno šta je zapravo zanimanje, piše “Avaz“…
“Tu imate i vrlo malo ljudi koji su privrednici. Ima i poštenih koji su uspjeh ostvarili znanjem i sposobnošću, ima i ljudi s fakulteta koji kreiraju znanje, ljudi koji su poštenim radom zavrijedili da budu i priznati i poznati. Ipak, danas se sve svelo na materijalno. Novac je jednako slava, a to je jednako priznanje. Džaba vam sve ako ste dekintirani. To je paradoks, da ne možete reći da je neko uspješan i priznat ako to nije materijalizovao”, pojašnjava Puhalo, dodajući kako se može zaključiti da su uzori oni koji imaju novac da potkrijepe uspjeh, ali i oni koji se u medijima prikazuju kao uspješni.
Srđan Puhalo i Asim Mujkić – Avaz.ba
Naglašava da se dalje postavlja pitanje kakvi su to modeli koji predstavljaju uzor, odnosno na koji način su došli do tog “poznato” i na koji način mogu biti uzor mladima. Podsjeća da danas nije potrebno nešto znati ili uraditi da biste se pojavili u medijima.
“Ne smijemo griješiti duše, starlete ulažu u sebe, nije jednostavno napućiti usne, grudi, zadnjicu, srediti nokte, obrve… To je ono u što ulažu i čime dolaze u javnost. To je nešto što je mnogo lakše, mnogo kraći put u odnosu na nekoga ko treba da se svojim znanjem, zalaganjem i trudom izbori da postane priznat u ovome društvu, a pri tome je mnogo manja vjerovatnoća da će to i postati u odnosu na neku profesiju za koju i ne znamo da je profesija tipa žene i muškarci s Instagrama. Niko ne zna šta oni rade”, kaže Puhalo.
Puhalo ističe i da mladi ljudi nisu glupi i dobro vide na koji način se dolazi do “slave”, a taj pojam definira društvo i kreira sistem vrijednosti.
“Ako neko zbog svoje zadnjice ili grudi ima 100.000 pratilaca na Instagramu, a onda to postane glavna vijest u medijima, to šalje poruku da, ako hoćete biti poznati i priznati, morate imati dobru guzu ili grudi. Na koji način ćete to postići nije važno. Ako ćete zavesti nekog pjevača ili javnu ličnost, eto načina kako da dođete do slave. Mladi ljudi vide kako funkcioniše ovo društvo i brojni se u skladu s tim i ponašaju”, dodaje Puhalo.
Široki konzumerizam
I profesor filozofije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Asim Mujkić naglašava kako u sistemu u kome vladaju najšire konzumerske provenijencije mlađi naraštaji uviđaju instrument koji je potreban ili nije za ostvarenje karijere ili životnih ciljeva.
“Potpuno je razumljivo da, kada se iz najšireg političkog vrha degradira obrazovanje i nauka, mladi naraštaji će u tome prepoznati jasan znak da ovdje nemaju šta da traže. Ako politička elita ne cijeni nauku i obrazovanje, normalno je da mi ostali građani, a posebno mladi, u njemu neće prepoznavati svoje ispunjenje. Neće biti ni na koji način zainteresirani da se bave naukom”, ističe profesor Mujkić.
Dodaje da će se svi oni koji se žele baviti naučnim radom odlučiti za odlazak u inozemstvo, jer se tamo više poštuje nauka i obrazovanje. Podsjeća kako s jedne strane stoji politički konzumerizam kao jedna vrsta globalne kulture, a s druge, govoreći o našem društvu, obrazovanje je temeljito narušeno dominantnim nacionalizmom.
“Nacionalizam nikada nije bio zainteresiran za nauku, nego isključivo za ideološka znanja iz nauke. Ljudima koji se bave naučnim radom neće biti dato dostojanstvo ukoliko nisu ideolozi vladajućih krugova. U takvom okruženju potkopavaju se nauka, kultura. To nije ambijent u kome se mogu razvijati i jedno i drugo i to vidimo svaki dan”,poručuje prof. Mujkić.
Niko neće pamtiti kriminalce, privrednike i veliki broj političara
Puhalo navodi i primjer da je predavaču u srednjoj školi teško biti autoritet s plaćom od 1.000 KM, jer ga niko ne “zarezuje”. Podsjeća da predavač uči djecu, priprema ih za život, daje im znanja i vaspitava ih, ali oni zapravo vide da on nije priznat u društvu.
“Ti ljudi se opažaju kao gubitnici. Sve se svelo na to da je onaj ko nema novac gubitnik, to jeste problem. Za 100 godina oni ljudi koji su bili nebitni danas ostat će zapamćeni u historiji, bit će dio nekog kolektivnog pamćenja. Niko neće pamtiti kriminalce, privrednike i veliki broj političara”,zaključuje Puhalo.
Lokalna priča ne prelazi granice Balkana
Ovakav sistem vrijednosti je samo lokalna priča, van granica Balkana je druga priča, ističe Puhalo. Podsjeća da i tamo ima starleta i Instagram zvijezda, ali isto tako ima i ljudi koji sasvim dobro žive od svog znanja i truda.
“Ima ljudi koji imaju sposobnosti koje ne može napraviti plastična hirurgija. Vani postoji konkurencija. Veća je vjerovatnoća da poznatog naučnika, pisca vani društvo prizna i da ga nagradi i materijalno i priznanjima. Zato oni koji su poznati kod nas ne idu vani da se takmiče, nego ostaju u ovoj maloj bari, gdje ima poprilično krokodila. Ovdje mogu uspjeti”, napominje Puhalo.
Pojam datira iz 1930.
Jedno od zanimanja koje se nerijetko spominju u medijima i o čijoj definiciji se često polemizira jeste i starleta.
Prema nekim od definicija, to je izraz, najčešće pejorativan, kojim se opisuje mlada žena koja nastoji ostvariti karijeru u industriji zabave, pri čemu se manje oslanja na talent ili ozbiljan rad u svojoj profesiji, a više na privlačan fizički izgled, buran privatni život koji privlači pažnju senzacionalističkih žutih medija ili egzibicionističke ispade.
Izraz se prvi put počeo koristiti u Holivudu oko 1930. godine kako bi se opisao sličan fenomen, odnosno mlade žene koje su željele postati filmske zvijezde. Danas se ovaj pojam često vezuje i uz žene koje pokušavaju steći slavu u rijaliti emisijama.
