Foto: Facebook
“JA SAM medicinska sestra. Radim u rodilištu. Zvuči baš lijepo i zabavno, zar ne?
Hm…
“Ja sam samo sestra koja je bila s vama kada ste rodile svoje dijete.
Ja sam samo sestra koja vas je držala za ruku i bodrila vas pogledom dajući vam na znanje da ste dovoljno snažni da prođete sve što vas čeka.
Ja sam samo sestra čija je obitelj danas svoju mamu čekala barem tri sata jer je mama ostala uz vas tijekom vašeg poroda.
Ja sam samo sestra koja na svojim rukama vidi ožiljke vašeg stiskanja, koja vam je i dalje nježno govorila riječi ohrabrenja. “Još malo. Odlično vam ide. Još samo malo.”
Ja sam isto tako samo ona sestra koja je bila uz vas cijelo vrijeme, tješeći vas u trenutku dok ste svoje bebe predavale posvojiteljima. Držala sam vas čvrsto, odagnavala vaše drhtaje, dok je i moje srce plakalo.
Ja sam samo sestra koja se kući često vraća plačući cijelim putem, sestra koju suprug više ni ne treba pitati kako joj je protekao dan. On zna.
Danas.
Svaki dan.
Osjetim vašu radost.
Osjetim vašu bol.
Brišem vaše suze.
Smirujem vaše strahove.
Čuvam vaše tajne.
Učim vas kako da budete još snažnije.
Spašavam vaš život.
Spašavam živote vaše djece.
Moje tijelo je ranjeno.
Moje srce plače.
Ali ovaj posao toliko volim.
Jer sam samo obična medicinska sestra koja radi u rađaoni.”
Obična medicinska sestra iz Houstona napisala je jedno neobično pismo – pismo u čast svom poslu, u čast svim medicinskim sestrama i osoblju koje radi u bolnicama, s pacijentima, a posebno, kao u njenom slučaju – s budućim majkama i bebama.
