BiH je na posljednjem ispitu dobila ocjenu 39, na skali od 0 do 100, gdje nula označava najviši nivo percepirane korupcije, a 100 predstavlja najniži nivo korupcije te zauzela 83. mjesto od ukupno 176 zemalja koje su obuhvaćene istraživanjem.
Korupcija je i dalje osnovni problem u BiH. Ona dnevno, prema procjenama, proguta više od četiri miliona KM. Korupcija u BiH veća je nego u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji i Srbiji, a situacija je jedino gora na Kosovu. Stručnjaci upozoravaju da je korupcija, koja je duboko ukorijenjena u sve pore društva, jednako ozbiljan problem kao što su nezaposlenost i siromaštvo.
Svake sekunde BiH, na razne oblike podmićivanja, izgubi 47 KM. Praktično -korupcija godišnje odnese skoro 1,5 milijardi KM, pokazuje brojač korupcije nevladine organizacije “Account”.
Kazne koje propisuje krivični zakon FBIH i RS
Zakon propisuje i novčanu ili kaznu zatvora do tri godine onome ‘ko službenoj ili odgovornoj osobi u FBiH uključujući i stranu službenu osobu, učini ili obeća dar ili kakvu drugu korist da u okviru svog ovlašćenja učini što bi morala učiniti ili da ne učini što ne bi smjela učiniti ili ko posreduje pri ovakvom podmićivanju službenu ili odgovorne osobe“.
Ko primi nagradu ili kakvu drugu korist da korištenjem svog službenog ili uticajnog položaja u Federaciji BiH posreduje da se učini ili ne učini koja službena radnja kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
U Republici Srpskoj Krivični zakon predviđa zatvorsku kaznu od 2 godine do 10 godina zatvora za službeno lice koje zahtijeva ili primi obećanje poklona ili druge koristi za sebe ili drugog da u okviru svog službenog ovlašćenja ili u vezi sa svojim službenim ovlašćenjem izvrši službenu radnju koju ne bi smio izvršiti ili da ne izvrši službenu radnju koju bi moralo da izvrši.
I dok mladi napuštaju BiH, a siromaštvo i nezaposlenost rastu, oni na funkcijama izgleda da traže načine kako da, uz pomoć mita i korupcije, ostvare ne tako male ciljeve. Zaključak je jasan – nepotizam, mito i korupcija postali su stil života.
Mladi ljudi koliko god da su pasivni, neko je morao biti odgovoran za takvo stanje, a to je sistem u kojem živimo. Normalno je da ću se ulijeniti kada mi država nudi male mogućnosti da uspijem. 90% onih koji dobiju posao u državnim službama, dobili su ga preko kojekavih štela i poznanstava. Znanje i škola se najmjanje vrednuju.
I dok mi živimo u tom sivilu, mito i krupcija haraju i svima nam je “lijepo”. U Istraživanju javnog mnijenja, rezultati su pokazali zabrinjavajuće podatke poput toga da 16,7 posto ljudi u BiH koruptivno ponašanje smatra prihvatljivim te da je 33 posto ponudilo novac na vlastitu inicijativu, iako im to niko nije tražio.
Postavlja se pitanje pa ko koga ovdje laže?! S druge strane U Bosni i Hercegovini je gotovo jednak procenat onih koji smatraju da korupciju treba odnosno ne treba prijaviti. Zbog toga oni koji se odluče prijaviti korupciju često postaju izopćene osobe, koje se same bore protiv sistema.
Dobri primjeri
Da ipak ima “svjetla na kraju tunela” pokazuje primjer iz Tuzlanskog kantona. Naime, Općinski sud u Tuzli osudio je Bahira Imamovića, pomoćnika ministra u Ministarstvu industrije, energetike i rudarstva TK, na 20 mjeseci zatvora zbog krivičnog djela primanja dara ili drugih oblika koristi. Prvostepenom presudom, Imamoviću je izrečena i sigurnosna mjera zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti u pomenutom ministarstvu, kao i dužnosti u drugim organima uprave ili javnim preduzećima u periodu od dvije godine.
Imamović je, podsjećamo, uhapšen u akciji SIPA-e i to u trenutku kada je uzimao označene novčanice od Zlatana Velagića iz preduzeća Tuzla-kvarc. Naime, Imamović je, kao pomoćnik ministra, bio zadužen za dodjelu koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina na području TK, a od Velagića je od početka aprila do 7. maja 2015. tražio novac kako bi izvršio službene radnje koje je ionako morao izvršiti.
“Osobno sam učestvovao u akciji SIPA-e BiH i Tužilaštva TK u kojoj je javnosti prezentiran nevjerovatan videomaterijal u kojem zamjenik ministra u Vladi TK doslovce ‘broji mito‘. Progon kojem smo sustavno bili izloženi od strane glavnog tužioca TK i Vlade TK doživio je svoj debakl u sudskom epilogu”, kaže ekonomista Zlatan Velagić, danas registrovani zviždač (uzbunjivač).
Velagić navodi primjer Bakira Imamovića, slučaj koji je sam prijavio za korupciju.“On (Bakir Imamović) danas-dan prima redovno plaću u Vladi Tuzlanskog kantona, istina, nekih dvadesetak posto manju, zato što mu Zakon o državnoj službi omogućuje to pravo. On ima još par godina do penzije, čeka pravosnažnost presude. Da li će sada Kantonalni sud vratiti u postupak, hoće li potvrditi, neće li, sasvim je neizvjesno, ali faktično, on ima prilično ležernu poziciju. I ta poruka ide bh. javnosti – da oni koji budu prijavljeni praktično nemaju nekih posljedica, čak su te sankcije, sudske presude jako blage, tako da daje ohrabrenje da se isplati baviti korupcijom i kriminalom”, izjavio je Velagić.
Anica Ramić, osnivač udruženja Stop mobbing. Njena borba da dokaže korupciju u Domu zdravlja u Trebinju trajala je četiri godine, i koštala je mnogo.
“Koštalo me je ne samo zdravlja, uništeno mi je zdravlje. Do toga sam dovedena da smo mi morali kuću da prodamo, da bi mogla moja djeca da se školuju i da ja normalno živim. Vjerujte mi, ja sam moralni pobjednik, ali materijalni gubitnik. A kad ja mogu po Trebinju da idem uzdignute glave i da kažu: Anica je, ipak, pobjednik. Moram da kažem, u mom slučaju je bila sprega i vlasti i sudstva i tužilaštva. Sve sam ja to prozivala i javno govorila”, ističe Anica Ramić. Primjeri Ramićeve i Velagića, međutim, kod građana ne bude svijest o tome kako je dobro biti uzbunjivač,piše
Novinar: Admir Oručević
