Prije par tjedana na televiziji, na YouTubeu i po društvenim mrežama dosta se agresivno počela reklamirati aplikacija Letgo. Koncept se činio prilično jednostavnim. Ako imaš nekakav predmet koji ima neku vrijednost, a ne treba ti, fotografiraš ga mobitelom i objaviš na svom Letgo profilu. Oglas vide korisnici aplikacije u tvojoj neposrednoj geografskoj blizini i ako im se to što nudiš dopada, možeš im taj predmet prodati. Njegovi stvaraoci (u SAD-u) tvrde da se radi o brzoj i jednostavnoj prodaji preko oglasa, bez pošte, telefoniranja, mailova, kompliciranih dogovora… Odlučio sam je isprobati.
Moja dosadašnja iskustva sa servisima za oglase bila su u najmanju ruku ograničena. Kao student sam u više navrata tražio oglase za iznajmljivanje stanova na Njuškalu, ali ih nikada nisam unajmio preko tog servisa. Bio sam dosta nepovjerljiv prema kupovanju bilo kakve tehnike preko oglasa. U životu sam preko Njuškala kupio samo jednu jedinu stvar. U ranim godinama faksa od nekog pankera iz Koprivnice za 500 kuna kupio sam bas gitaru koja je došla nevješto umotana u rastrganu kartonsku kutiju, bez jedne žice i iskrivljenog vrata.
Fokusiran na pametne telefone
Sad sam se prijavio na Letgo. Aplikacija je nastala u ožujku 2015. u New Yorku. Kompaniju je, uz još neke, osnovao Alec Oxenford, jedan od susonivača kompanije OLX koja u 45 zemalja svijeta djeluje kao alternativa američkom Craigslistu, stranici za objavljivanje oglasa. OLX je najveća takva kompanija u Indiji, Brazilu i Pakistanu. Kada su u američkim medijima poput Techcruncha i Mashablea počeli izlaziti prvi tekstovi o aplikaciji Letgo, bili su naslovljeni ili su počinjali s rečenicom o tome kako aplikacija cilja da od Craigslista preuzme primat kao najkorišteniji servis za objavljivanje oglasa.
Prednost Letgoa u odnosu na Craigslist (ili u slučaju Hrvatske na Njuškalo) je, kako su govorili iz kompanije, to što je Letgo fokusiran isključivo na pametne telefone. “U SAD-u na području servisa za objavljivanje oglasa postoji nedostatak inovacija. Letgo je dizajniran prvenstveno za pametne telefone i usmjeren na lakšu i bržu prodaju no ikada. To je osnovna prednost naše platforme”, rekao je Oxenford Techcrunchu u rujnu 2015. godine.
Na prvu djeluje dosta jednostavno
Letgo na prvu djeluje dosta jednostavno. Da biste ju mogli koristiti, aplikaciju prvo morate skinuti na mobitel, besplatno. Ja sam je skinuo preko Google Playja, a kad sam je otvorio cijela stvar je bila gotova u par sekundi. Ako ste na fejsu naprosto će vas povezati s vašim profilom i stvorit vam profil na aplikaciji. Zatim će vas pitati smije li koristiti vašu lokaciju. Ako želite da vam stvarno izlistava stvari koje se prodaju u vašoj blizini morat ćete pristati. Ali nije da vam na profilu stoji adresa ili točna lokacija gdje se u kojem trenutku nalazite, naprosto drugim korisnicima pokazuje dio grada u kojem se nalazite vi i potencijalna stvar koju žele kupiti.
Kad sam napokon, registriran, otvorio aplikaciju počeli su mi se izlistavati razni oglasi ljudi u mojoj relativnoj blizini (piše mi na aplikaciji u radijusu jednog kilometra), zajedno s fotografijama i cijenama. U gornjem lijevom kutu (tako je bar na Androidu, ali primijetio sam da kad ste na iPhoneu stvar izgleda malo drukčije) nalazi se meni, u kojem mogu birati jednu od opcija; hoću li objaviti neki oglas, pokrenuti razgovor s nekim od drugih korisnika ili pregledati obavijesti. Oglasi se, inače, mogu i likeati. Ljudi uglavnom stavljaju odjeću, stvari poput maskica za mobitele i raznu tehničku robu.
Cijene mi se ne čine baš posebno niske
Prvi dan kada sam počeo koristiti Letgo, jedan tip je pokušavao prodati prešu za grožđe i aparat za vodu. Našao sam i nekoliko oglasa za čitave kuhinje, sportsku opremu, bicikle, dječja kolica, punjače za mobitele i zimske gume. Neki je srednjoškolac za 250 kuna pokušavao prodati prijatelja iz klupe. Ništa od toga nisam poželio kupiti.
Cijene mi se nisu činile posebno niske. Barem ne koliko sam mislio da će biti. Neka odjeća na koju sam naletio bila je sumnjivo nova i markirana. Koštala je tek nešto manje nego u dućanu. Netko je navodno prodao dvije Philipp Plein majice kratkih rukava za 1500 kuna. Hilfiger majice prodavale se za između 400 i 500 kuna. Nošene tenisice za dvjestotinjak, pamučne majice za par desetaka kuna. Naletio sam i na nešto tehničke opreme; ako nije korištena, cijena joj je uglavnom oko 80 posto od one u dućanu.
Ljudi kod nas se često žale da ne radi
Ja sam na svom profilu objavio tri oglasa; jedan za kompjuter, drugi za monitor (nisu zapravo moji, kolege iz redakcije su ih bezuspješno pokušavali prodati preko Njuškala pa sam ja pokušao tu) i treći za neku curinu torbicu koju sam našao ispod kreveta. I čekao. Sljedeći cijeli dan aplikacija mi nije prikazivala nikakve oglase. Baš ništa. Naprosto je bila prazna, više nisam vidio ni one oglase koje sam pregledavao dan ranije. Naivno sam pretpostavio da jednostavno nije zaživjela kod nas. Da nitko u krugu u kojem se nalazim nije stavio nikakav oglas.
A onda sam na Facebook stranici aplikacije vidio da baš i nije neka rijetkost da se ljudi žale da Letgo ne radi, da im se, recimo, oglasi ne prikazuju ili da im se, umjesto oglasa u relativnoj blizini, prikazuju oglasi u krugu od 200 kilometara. Sljedeći dan oglasi su se ponovno prikazivali. Nitko doduše, nije pokazivao baš nikakav interes za stvari koje sam objavio na svom profilu, pa sam odlučio pokušati prodati igru GTA V za Playstation. Nisam ju planirao prodati, ali već sam ju prešao i nije mi trebala, a stvarno nema smisla pisati tekst kako sam isprobao Letgo ako ništa nisam ni kupio ni prodao.
Malo mi je poljuljao inzistiranje na cijeni
Igru sam u rujnu platio 500 kuna. Na Letgou sam stavio cijenu od 250. To mi se učinilo poštenim. Vrlo brzo sam na oglas dobio nekoliko likeova (čiju svrhu još ne shvaćam), a onda sam dobio i poruku. “Bok stari. Jel’ može GTA za 200? Nemam više”, napisao mi je korisnik koji se predstavio kao Goran. To mi se učinilo kao dosta niska cijena. “A gle i tih 250 je dosta malo. Rugat će mi se ljudi ako prodam za još manje”, odgovorio sam. “Ma neće, ja imam 200 jer sam za 200 prodao Battlefield 1. Ugl…ako se predomisliš javi dok i ovo ne potrošim. Pozz”, napisao je.
Battlefield 1 je izašao dosta kasnije od GTA petice koju sam ja prodavao. To je malo poljuljalo moje inzistiranje na cijeni. Malo sam kopao po aplikaciji i (tek tada) shvatio da se oglasi mogu pretraživati po kategorijama (Moda, Elektronika, Glazba, filmovi i knjige, Sport i hobiji, Dom i vrt, Igre, Bebe i djeca, Vozila i Ostalo). Zapravo, dosta je ljudi prodavalo igre za Playstation i cijene su stvarno uglavnom bile između 150 i 200 kuna. U dućanima su bitno skuplje i ja ih dosta rijetko kupujem, jer ako se ne radi o sportskim simulacijama koje mogu unedogled igrati s frendovima uživo, žao mi je dati par stotina kuna za igru koja mi je, kada ju završim, beskorisna.
Sastanak s Goranom i tračanje aplikacije
Našao sam i oglas u kojem je netko za 150 kuna prodavao UFC igru. Pokušao sam se javiti, ali moja poruka još uvijek nije pročitana. Uglavnom, odlučio sam da ću ipak prodati GTA Goranu za 200 kuna. Dogovorili smo sastanak sljedećeg jutra na parkiralištu autobusnog kolodvora. Zamolio me da mu pošaljem broj telefona i potvrdio mi sastanak SMS-om. Kod autobusnog mi je prišao tip od nekih 30 – 35 godina. Kad smo riješili posao, pitao sam ga što misli o aplikaciji. Baš mu se i ne dopada. Kaže da često šteka, da mu se više puta dogodilo da ljudi ne odgovaraju na poruke i da je teško dogovoriti prodaju.
Smatra i da je nepregledna. Kada nešto prodaš, kaže, moraš sam označiti to kao prodano, a i ako to i napraviš, oglas ostaje na tvom profilu. Aplikacija je zakrčena prodanim oglasima i to mu ide na živce. Kaže da je na drugim servisima prodavao sve i svašta i da mu se čine dosta pouzdaniji. Do sada je ovdje prodao i kupio par igara. Letgo, iako se u Hrvatskoj nalazi već par mjeseci, očito još uvijek ima određenih, uglavnom tehničkih nedostataka. Pretpostavljam da su u zemljama u kojima aplikacija postoji duže riješeni. Ako ništa drugo, meni bi mogla biti korisna zbog jeftinih igara,piše telegram.hr
