Rad u ljetnoj sezoni na Jadranu zanima sve manje državljana Hrvatske, unatoč velikoj stopi nezaposlenosti. Rezultat je to otvaranja europskog tržišta rada za hrvatske radnike. Poboljšanju situacije ne pridonose ni iskustva jednog dijela sezonaca koja znaju biti zastrašujuća i ponižavajuća. Dio onih koji trenutačno rade u sezoni na Jadranu kao da nisu u radnom, nego u robovlasničkom odnosu,piše dnevno24.com
Iskorištava se njihov očaj i besparica zbog čega rade 12 ili 16 sati na dan, sedam dana u tjednu za plaću od 3000 ili 4000 kuna. Veliki dio radnika koji bi se u ljetnim mjesecima zaposlili na obali, dolazi iz Slavonije. No isto tako, Slavonci su masovno otišli raditi u druge zemlje Europske unije, a sada poslodavcima na moru nedostaje radnika.
O lošim uvjetima sezonskog rada mnogo se govori, no nikako da ih se u cijelosti promijeni. Tamo gdje nema kontrole, nema sindikata, poslodavci ne poštuju zakon i iskorištavaju sezonce. “Ide se do te mjere da s njima sklapaju ugovore o radu na mjesec dana, a ako se zbog nečega pobune, ugovor im se ne produljuje”, rekao je Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske.
Ispod svake razine
Tvrdi kako je situacija sa smještajem radnika šarolika. “U pravilu, samo veliki imaju donekle adekvatan smještaj, dok je ostalo ispod svake razine. Većina sezonaca mora poslodavcu nadoknađivati za smještaj i hranu”, kazao je Andrić. Prosječne plaće su 3500 do 4500 kuna neto. “To bi trebala biti plaća za redovno radno vrijeme, no svima im se izbjegava dati slobodan dan, a problem su i dnevne stanke”, rekao je Andrić.
