Ova tinejdžerka odrasla je u Sidneju. Bavila se plesom i manekenstvom veoma uspješno, a onda je sa 14 godina izgubila samopouzdanje. Nikakav događaj nije bio okidač, jednostavno postala je nesigurna u sebe i za to je krivila kilograme. Počela je da meri svaki zalogaj, da broji svaku kaloriju i da vježba, stalno, dok se ne sruši…
Čak i kada se nije osjećala loše, govorila je da joj je grozno, da bi mogla da ostane u kući, priprema zdravu hranu i da vježba.
– Postala sam sociopata, niko mi više nije bio potreban, osim zdrave hrane i vježbanja. Čak nisam htjela da idem i na ples, koji mi je do tada bio najvažnija stvar u životu – kaže Fibi i dodaje da je skoro prestala da izlazi iz kuće.
Svoj problem sa ishranom je krila od roditelja, a manjak kilaže je skrivala vrećastom odjećom.
– Išlo mi je vrijeme na ruku. Bila je zima i lako sam mogla da se zakamufliram – objašnjava djevojčica.
A onda je jednog dana, morala da se skine pred roditeljima. Imala je takmičenje iz plesa.
– Majka me je ugledala u kostimu i samo počela tiho da plače. Nije mogla da vjeruje šta vidi ispred sebe. Bila sam kostur. Odmah su me odveli u bolnicu – iskrena je balerina.
Kada je primljena u bolnicu njen BMI je iznosio 12, a za svaku osobu koja ima BMI ispod 18,5 smatra se da je veoma neuhranjena.
Fibi je imala veoma nizak pritisak, a srce je moglo da joj stane u svakoj sekundi. Niko od ljekara nije želio da daje prognoze, jer niko nije bio siguran da će preživjeti. Dijagnoza je bila anoreksija.
U bolnici je prikačena na aparate. Hranili su je svake noći kroz cijev, koja joj je išla kroz nos sve do stomaka. Tako su joj ubacivali po 1.000 kalorija. A Fibi je i dalje odbijala da ima bilo kakav problem,prenosi Blic.
– Imala sam visoke temperature, nos mi je stalno krvario, povraćala sam, koža mi je bila suha kao karton. Bila sam depresivna, anksiozna i nisam sebi željela da priznam da sam anoreksična, liječili su me na silu – priča Fibi.
Onda je jednog dana dostigla željenu kilažu i majka ju je izvukla iz bolnice na svoju odgovornost.
– Tek tada sam priznala da imam poremećaj u ishrani. Tek tada sam shvatila da bez liječenja više ne bih bila živa – iskrena je Fibi.
Roditelji su joj postavili uslov, nema plesa, dok ne dostigne određenu kilažu. Tako je i bilo.
Fibi danas ima 17 godina, studentkinja je umetničke škole, i dalje se bavi plesom i manekenstvom, ali hrana više nije njena opsesija,piše novi.ba
Više ne broji zalogaje i kalorije.
– Nevjerovatno je koliko se čovjek osjeća jadno dok je opsjednut hranom i kilogramima. Zato sam i progovorila, da bi tinejdžerke ili njihove majke na vreme prepoznale da imaju problem, da ne bi morale da prolaze kroz pakao liječenja kao ja – rekla je Fibi.
