Aseksualnost (Foto: Cure.ba)
Pred izlazak njegove knjige “Understanding Asexuality” u Britaniji, tamošnji mediji pišu kako je Bogaert, profesor na Sveučilištu Brock u Ontariju, još 2004. proučavanjem ankete stare deset godina, u kojoj je 18.000 Britanaca odgovaralo na pitanja o seksualnoj privlačnosti, otkrio da se jedan posto ispitanika složio s tvrdnjom: “Nikada nisam osjećao nikakvu seksualnu privlačnost prema drugoj osobi”.
Tada je na temelju njegova otkrića i popularno-znanstveni časopis New Scientist objavio kako je riječ o izoliranoj, potlačenoj manjini, koja je postojala oduvijek, ali tek sada počinje izlaziti u javnost, zahvaljujući tome što društvo postaje liberalnije.
Dio aseksualaca pritom ne osjeća nikakav seksualni poriv, dok ga drugi imaju, ali nije usmjeren prema drugim osobama. Neki od njih ipak žele bliske i trajne emotivne odnose s drugim ljudima, pa i imati djecu – ali uz pomoć umjetne oplodnje kako ne bi morali stupiti u spolne odnose koji ih ne zanimaju.
– Postoje dvije vrste: ljudi koji imaju neku razinu spolnog nagona, ali ne prema drugima (pa masturbiraju), i drugi ljudi koji uopće nemaju spolni nagon – tvrdi Bogaert, koji smatra da je riječ o slabo istraženoj populaciji koja se može osjećati vrlo isključeno zbog naše “vrlo seksualizirane kulture”.
Sam termin “aseksualan” postao je popularan još 2001. kada je tada 19-godišnji David Jay pokrenuo web stranicu Aven za povećanje svijesti o aseksualnosti, preko koje su aseksualci nalazili jedni druge, kupovali majice s natpisima “A-seksi” i “aseksualnost nije samo za amebe”.
Danas imaju više od 50.000 članova širom svijeta, no ako je točna pretpostavka da je jedan posto ljudi aseksualno, to bi značilo da je aseksualaca više od 70 milijuna.
– Želimo da se aseksualnost prizna kao legitimna seksualna orijentacija, a ne poremećaj ili nešto što ljudi moraju skrivati – zatražio je stoga prošli mjesec Michael Doré, organizator konferencije World Pride, na skupu u Londonu.
Mladi aseksualci tvrde da bi im podizanje svijesti o tome da takva spolna orijentacija uopće postoji uvelike olakšalo život jer se više ne bi morali pitati jesu li normalni, niti objašnjavati ljudima oko sebe da nisu defektni ni seksualno disfunkcionalni, a oslobodili bi se i društvenog pritiska da imaju spolne odnose.
– Prije tri godine naišao sam na termin aseksualnost, i to mi je objasnilo sve. Više nisam morao sam sebi lagati. Od mladih se muškaraca očekuje da ulaze u neobavezne seksualne odnose, to je posvuda. Sada se osjećam udobnije u svojoj koži – rekao je za londonski Independent on Sunday 23-godišnji student Joshua Hatton.
cure.ba