ljubav (foto:cure.ba)
Kod zaljubljenosti se u mozak otpuštaju testosteron, estrogen, dopamin, norepinefrin, serotonin i oksitocin. Oni su zaslužni za tako neopisive osjećaje ugode kao i za ostale simptome zaljubljenosti: gubitak apetita, nesanica, itd. To stanje kemijske neravnoteže se zove zaljubljenost, a traje od jedne i pol do tri godine.
Zaljubljenost – odnos sa samim sobom
Sa psihološkog gledišta zaljubljenost je više odnos sa samim sobom kao »objektom« zaljubljenosti – radi se o projekciji ideala na konkretnu osobu, ustvari o odnosu s našim fantazijama. Suprotno tome ljubav je odnos sa realnom osobom, koju volimo i prihvaćamo zajedno sa svim manama.
Zaljubljenost je prvi osjećaj iz spektra ljubavi koji se javlja kod djeteta. Ljudi izabiru partnere koji nas podsjećaju na važne ljude iz djetinjstva, obično na jednog od roditelja naravno. Obično je to onaj roditelj sa kojime imamo najneraščišćenije odnose. U partnerskom odnosu nesvjesno pokušavamo razriješiti tu traumu, a može se dogoditi da je samo ponavljamo. Kada želite partneru spočitati: “Ponašaš se kao moja mama”, radije se zamislite i razmislite što od tog odnosa niste razriješili.
To je naravno teško i mnogi će taj odnos radije napustiti nego ga rješavati, ili će pobjeći u nevjeru.
Ljubav je odluka
Tek kada mine ekstatični osjećaj zaljubljenosti, realizirani su temelji za ljubav – želimo biti s nekime takvim kakvim ga poznajemo. Naravno da se taj odnos vrlo razlikuje od ovisnosti, jer se radi o odluci da ćemo biti s nekime tko nam nije nužno potreban da bismo preživjeli. U zrelom partnerskom odnosu ljubav prelazi potrebu za partnerom. Ljubav je promišljeno djelovanje, a ne kratkotrajan osjećaj ekstaze.
cure.ba
