Ljubavni par (Foto: Cure.ba)
Suzan Vinter, pisac i stručnjak za veze izašla je na prvi sastanak sa 98 muškaraca, a svoja iskustva je odlučila da podijeli sa čitaocima.
Mrzim izlaske. Eto, rekla sam to. Želim da budem jasna u vezi sa tim kako stvari funkcionišu. Izlazak predstavlja flertovanje i priliku da po prvi put provjerite ono što kasnije može postati ozbiljno. Ni manje, ni više.
Postoji veliki mit koji je usađen u glave svih žena, mit da su sastanci zabavni i da bi žene trebalo da ih vole. Ubjeđena sam da je u pitanju zavjera koja za cilj ima stvaranje konstantnog priliva novca u ekonomiju – žene kupuju novu odjeću i šminku dok su muškarci namamljeni u skupe restorane kako bi pokazali koliko vrijede.
Iskustvo prvog sastanka je na svakom nivou dosadno. Potreba da se oblačite, sređujete kosu, dok pitanje da li ste dovoljno dobri teče venama poput otrova.
Imam kolegu koji je ekspert za izlaske. Ona ljude uči finoj umjetnosti flertovanja sa ciljem da se zaokupi pažnja muškarca, međutim, ja ne želim umjetnost. Želim da spontano upoznam muškarca u sredini u kojoj mogu da budem prirodna.
Dugo sam bila kritikovana zbog toga što nikada zvanično nisam „izašla na sastanak“. U pokušaju da jednom za svagda prekinem sve kritike, odlučila sam da izađem sa svakim muškarcem koji me je pitao. Imala sam 98 prvih sastanaka za 9 mjeseci.
Međutim, prvo želim da definišem svoju upotrebu riječi „sastanak“ – mislim na tradicionalno značenje – udvaranje. Izlasci su sada povod da imate seks sa nekim. Nisam imala seks sa 98 muškaraca, 98 muškaraca mi se udvaralo.
Mislim da sam jela u svakom restoranu na Menhetnu. Skoro tri puta nedjeljno sam oblačila iste stvari kako bih upoznala novog čovjeka na kafi ili večeri. Sjedila sam, slušala, jela i pila.
Na kraju ovog mog društvenog eksperimenta, evo šta sam naučila. Muškarci paradiraju sa svojim igračkama dok žene služe kao životinje koje paradiraju za nagradu – prihvatanje.
Muškarci spominju svoja poznanstva sa poznatim osobama i imaju potrebu da jasno istaknu brojne pozicije moći i uticaja. Pričaju o svojim putovanjima u inostranstvo, pričaju o kolima po imenu proizvođača i navode svoje domove po prestižnim lokacijama. Mašu svojim igračkama ispred vaših očiju u nadi da ćete zagristi mamac. Međutim, oni nisu mamac, već su to njihove igračke.
U sred te parade oni žude da vide kako vam se ženice šire od uzbuđenja i žele da čuju uzdahe interesovanja. I oni žele da budu prihvaćeni. Zato i mrzim izlaske. Sada kada sam to obavila, sigurna sam kao nikada prije da to više neću ponoviti i da sam sve vrijeme bila u pravu zato što sam ih izbjegavala.
Da li zaista moramo da se prodajemo kao na aukciji kako bismo dobili naklonost? Zar nekako ne možemo da preskočimo sve to i upadnemo pravo u partnerstvo?
Da, možemo. Ja sam uspjela da sve to preskočim. Imala sam pravu ljubav i pravu vezu. Ali nisam izlazila. Barem ne u ovoj formi. Iako bih voljela da to nekad učinim, ne želim da to radim zbog muškog odobravanja. Ne želim da sjedim pored telefona i pitam se da li će pozvati i razmišljam o tome šta sam rekla, a šta ne, tokom izlaska. I nikako ne želim da igram na „seks kartu“. Zašto to raditi kada niste sigurni da želite tu osobu, niti da ona želi vas?
Uspjela sam da pronađem svoj put do veze bez svih ovih gluposti. Nisam brilijantna. Ne posjedujem svoju taktiku ili igru. Ali znam ko sam. Volim kada se stvari odvijaju prirodno i bez pretjeranog truda. Muškarci koji su dijelili moj život vrlo lako su prešli sa prvog sastanka, ili prvog susreta, u prirodnu formu veze. Sve je bilo tečno i udobno.
Izlasci u današnjem svijetu više podsjećaju na ekstremni sport. Žene u visokim štiklama mašu „seks kartom“ dok se međusobno gaze u stampedu za mušku pažnju.
Ja i dalje preferiram stari način povezivanja kada tokom bavljenja svojim poslom naiđem na nekoga, nekoga za koga se ispostavi da je poseban. Bez obzira na to da li šetam psa ili idem u teretanu – tamo gde ja želim da budem dok vodim život koji volim. I mi se upoznamo. Prirodno. Organski. Iskra koju otkrivamo služi kao naša veza. Spojimo se.
telegraf
