Ljubavni par (Foto: Cure.ba)
Kad sam postala srednjoškolac upoznala sam njega, momka koji je bio ono najsavršenije za mene, onog koji mi je ukrao snove i srce. Nisam pričala drugima o tome koliko ga volim, znam niko ne bi razumio to. Bila sam mlada, previše nezrela i nespremna na bilo kakvu ljubav, posebnu na ovu najveću koju sam dobila kao dar sa neba. Utopila sam se u te oči boje crnog mora već prvi put kada me je pogledao i u meni probudio onaj najljepši osjećaj zaljubljenosti i pripadanja jedne žene, osvojio me već tada, a kasnije je sve samo raslo do nebeskih granica. Čak i da čitav život nastavim pisati roman o nama, nikada ne bih uspjela napisati sve najdirljivije trenutke koje smo proveli zajedno. Ali neke od njih moram spomenuti uvijek, kada si me povukao na kišu i poljubio najstrastvenije , stavio svoje ruke oko moga struka i nazvao me svojom, samo svojom. Kada sam upoznala tvoje roditelje i gledala ih već kao ljude koji će mi u budućnosti biti kao što su mi moj otac i majka. Nova godina u tvome zagrljaju, osmi mart pod punim mjesecom i ona scena iz filma „Dear John“. Svaki dan poslije škole naše neumorne šetnje i razgovori do 3 ujutro. Kada smo zajedno pravili tortu i kad sam ti kuhala ručak. Kad sam se naljutila i kad si me bacio u snijeg.
Toliko toga sam doživjela sa svojih mladih 17, samo zbog tebe. Jedino što mi se nije ispunilo je da odemo na utakmicu voljenoga kluba i da tamo na tribinama stojim sa tobom, da me poljubiš tu gdje ne postoji niko i ništa što nas dijeli. Svaki lijep, ali i težak period u kojem smo bili tu jedno za drugo, baš kao da se znamo najmanje tri života. Sve je bilo tako sa njim, kao da me poznaje oduvijek, čak i kad sam šutjela, znao je gdje me boli. Voljeli smo se tako prelijepih 15 mjeseci, za mene je to bilo previše kratko za tako veliku ljubav. Nikada neće proći dovoljno vremena da shvatim kako je sve završilo i da on više nije neko koga mogu zvati svojim.
Nikada neće proći dovoljno vremena da shvatim zašto je pogazio svaku našu riječ i svako obećanje, odbacio ljubav i samo nestao iz moga života. Zar neko kome sam toliko pripadala, uz koga sam bila svaki težak period i pružala mu ruku da se digne sa dna, poljubila ga kad uspije i zaplakala sa njim kad ga zaboli, zar taj neko jednostavno može ostaviti sve i otići? Zaboraviti svu ljubav koju sam pružala samo njemu, samo njega voljela i samo za njega i na kraj svijeta otišla, da uvijek bude dobro i da uvijek bude nasmijan. Poslije njega je bilo teško i sada je, ne postoji granica boli kojom se definiše moj život. Toliko je boljelo da se više jednostavno i ne osjećam. I još uvijek je tu, ona ista najveća ljubav za njega, ja i ovo ludo srce u dijelovima, slomljeno, ali ipak kuca, opet za njega. Bez obzira na sve što je uništio, bez obzira na to što me ubio i promijenio, opet ga volim i uvijek ću. Još uvijek smo pod istim nebom, u istom gradu i još uvijek ga sretnem slučajno dok šetam nekom od onih ulica gdje sam šetala sa njim. I sada je dosta toga kao kad smo bili zajedno, ljubav je tu, uspomene su tu, samo njega više nema. Možda, možda ko zna, opet ga sretnem u nekoj od ovih ulica, dok bude pun mjesec kao nekada i možda sve bude kao prije, ako prođe moja bol, možda nekada shvati koliko sam ga voljela i koliko je on uvijek volio mene. Ali sada nema nas i nema njega, samo sam ja tu. I nedostaje mi, svaki mjesec, svaki dan i svaku minutu. Nema tog perioda kad mi ne nedostaje. Dolaze i prve pahulje , a nema ga. Proći će i ova zima bez nas. Dolazi i moj rođendan, a nema ga, zar će ovako dovijeka, da nema ga. Možda mi dođeš, a možda sve prođe i bez nas. Kako god da odlučiš, nije prestalo i nikad neće prestati. Čak i ako čitav život pored tebe budem prolazila kao najveći stranac, neka ona šutnja među nama kaže sve. Da sam te uvijek i da ću uvijek, ostalo znaš..
I samo se sjeti obećanja, nadam se da ono još uvijek vrijedi. 02.06.2018.god. Dokaži bar tada da je vrijedilo sve i ne dozvoli da od nas ostane samo tvoje ime koje će nositi moj sin ako se naši putevi u ljubavi više nikada ne spoje.
Ako nekom želite reći da ga volite i da ne možete bez njega, učinite to svake sekunde, nemojte čekati. Jer sutra ko zna, gdje ćete biti i za čije ime će biti vezana slova vašeg imena. Ne dozvolite da za neke stvari bude prekasno i da u vama bude zakopana neka daleka priča i ljubav dok drugom izgovarate vječnu zakletvu.
cure.ba
