par (foto:cure.ba)
“Imam utisak da je izraz ‘slabiji pol’, smislila žena nastojeći da razoruža muškarca kojeg je željela da osvoji”, napisala je Ogden Neš. Na tu mudrost, nadovezala se Šeri Argov u knjizi “Zašto muškarci vole kučke”.
“Kad god nešto želim da uradim, ubijedim muža da je to bila njegova ideja. Kažem mu: ’Dušo, da li bi radije da idemo u ovaj ili onaj restoran?’ On plaća, zato ga uvijek puštam da bira. Kada završimo večeru kažem mu: ’Ovo je baš bila sjajna ideja’”, piše Šeri.
Većina muškaraca zna da ženu uzbuđuju romantične stvari, ali žene ne razumiju da je efekat isti kad muškarcu pružite osečaj moći. Od toga se prosto otope. To je dobroćudan način održavanja ravnoteže u vezi.
Muškarci čine isto. Oni znaju da žene vole ruže. Oni ne bi nimalo patili kad više nikad u životu ne bi vidjeli ružu. Ruže im znače isto onoliko koliko i ukrasne biljke u kancelariji, ili korov koji raste iz pukotine u pločniku.
Većina žena neće odbiti nijedan razuman prijedlog muškarcu koji joj je upravo donio predivan buket ruža. Kada gladite njegov ego, učinak je isti. On će željeti da u vašim očima izgleda kao kralj, i da vam udovolji.
Muškarci cio život žude za ženom koja će ih zadivljeno pogledati i reći im: “Božanstven si. Ja ti se divim”. Popeće se na vrh planine, samo da bi zadobili divljenje žene koju vole.
Kad jednom uhvatite kormilo u vezi, pružaćete mu ono što mu je potrebno (moć), a da on toga čak i nije svjestan. To pali čak i kod najbistrijih muškaraca.
Evo šta je Albert Ajnštajn rekao o svojoj ženi, na pedesetu godišnjicu braka:
“Kada smo se vjenčali, sklopili smo sporazum. Glasio je ovako: u našem zajedničkom životu ja ću donositi sve krupne, a moja žena sve sitne odluke. Čitavih pedeset godina pridržavali smo se tog dogovora. Vjerujem da se u tome krije tajna uspješnosti našeg braka. Međutim, najčudnije od svega jeto što za tih pedeset godina nije bilo nijedne krupne odluke”.
Mondo
