Časopis Čik iz 1973. objavio je anketu među muškarcima, a neki su se požalili da ih kratke suknje dekoncentriraju, prenosi Yugopapir.
– U početku, kao pripravnik, nisam ni imao vremena obraćati pažnju na kolegice oko sebe, a kamoli na njihove zavodljive osmjehe i izazovnu garderobu. Ali krv nije voda. Nije prošlo ni nekoliko mjeseci, i gle; sve se izmijenilo. Nisam više ostajao ravnodušan. I nakon što sam se oženio, bilo je isto…
Povjerio sam se najboljem prijatelju, objasnio mu da više ne mogu raditi u atmosferi koja je za mene sve drugo, ali ne i radna – a on me je posavjetovao da odem do psihijatra.Ali kako? Što da mu objasnim? Kakvu pomoć da zatražim? Zar da mu priznam da me uzbuđuju kolegice s kojima radim, njihove obnažene noge i izazovna garderoba, čudni osmijesi koji to možda i nisu? – pita se jedan.
Drugi, koji kaže da cijeni i voli svoju suprugu te da nije puritanac, isto se požalio na novi trend.
– Mislio sam da nikada neću upasti u neku kratkotrajnu ljubavnu avanturu. Ali to je bilo dok se nije pojavila mini moda. Tada je u mojoj radnoj organizaciji nastupio pravi kaos za nas muškarce. Mini haljine su u početku bile iznad koljena, zatim na polovini butina, a sada mi se često učini da je kolegica došla na posao samo u bluzi.
I pošto čovjek ima oči kako bi promatrao i gledao sve oko sebe, to sam i ja činio kad god mi se ukazala prilika.
Dovoljno je da se djevojka ili žena sagne u kratkoj suknji, već znam koje je boje njen donji veš.
Primijetio sam da sve više ostajem u kancelariji, što je vjerojatno uslijedilo ne zbog obima posla, već upravo zbog tog izazovnog oblačenja. Zato sam se obratio vama da vam ukažem na sve posljedice koje mogu proizaći iz izazovne garderobe zaposlenih žena – zabrinut je drugi, koji je zaključio da je krajnje vrijeme da pripadnice slabijeg spola ozbiljno razmisle o tome što je pristojno, a što ne, piše “Yugopapir“.
